Jona 2:1-10

Jona se iz utrobe ogromne ribe pomolio svom BOGU ovim riječima: »U svojoj nevolji BOGU sam zavapio i on mi je odgovorio. Iz ralja smrti BOGA sam upomoć zazvao i on se odazvao. U dubine si me bacio, u bezdane mora, gdje me voda preplavila i na dno odvukla. Pomislio sam: ‘Ostavio si me. Hoću li ikada vidjeti tvoj sveti Hram?’ Voda mi je došla do grla, ponor me progutao, morska trava oko glave mi se zaplela. Do temelja planina sam potonuo, podzemni zatvor zauvijek me zatočio. Ali ti si me, BOŽE, iz jame smrti podigao. Kad mi se život već gasio, tebe sam se, BOŽE, sjetio. Moj je vapaj do tebe dopro u tvom svetome Hramu. Oni koji štuju ništavne idole, od tvoje dobrote odlaze. Ali ja ću ti prinijeti žrtve, s pjesmama zahvale. Što sam se zavjetovao, to ću izvršiti. Samo od BOGA spasenje dolazi!« BOG je rekao ogromnoj ribi: »Ispljuni Jonu na kopno.«