Job 31
31
1Svojim očima sam zapovjedio
da ne gledaju djevojke požudno.
2Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima,
što će naslijediti od Svemoćnog u visinama?
3Ne zadesi li propast pokvarene,
a nesreća one koji čine zlodjela?
4Zar on ne vidi moje putove
i ne broji sve moje korake?
5Ako sam hodao u laži
ili mi je noga hitala za prijevarom,
6neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti
i znat će jesam li besprijekoran.
7Ako mi je korak skrenuo sa staze,
ako mi se srce povelo za očima
i ako su mi se ruke uprljale grijehom,
8neka onda drugi pojede što sam zasijao,
neka moje usjeve iščupaju iz korijena.
9Ako sam drugu ženu poželio,
ako sam ženu susjeda vrebao,
10neka moja žena bude ropkinja drugome,
neka je drugi seksualno iskorištavaju.
11Jer, to bi bilo sramotno djelo,
grijeh koji zaslužuje kaznu.
12Jer, to je vatra koja spaljuje do groba#31,12 grob Doslovno: »Abadon«.,
koja bi sve moje usjeve spalila do korijena.
13Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu
kad su se na mene žalili,
14što ću učiniti kad Bog ustane?
Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun?
15Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi?
Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama?
16Nisam se oglušio na molbe siromaha
niti dopustio da udovica očajava.
17Nisam jeo zalogaj kruha,
a da ga nisam podijelio sa siročetom.
18Od svoje mladosti bio sam mu kao otac,
a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir.
19Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće,
ili ako siromah ne bi imao pokrivač,
20ugrijao bih ga runom svojih ovaca,
a on bi me od srca blagoslivljao.
21Ako sam na siroče podigao ruku,
znajući da imam utjecaja na sudu,
22neka mi se ruka iščaši iz zgloba
i neka bude iščupana iz ramena.
23Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast
i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla.
24Nisam se nikad pouzdao u imovinu,
nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’
25Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu
iako sam ga stekao svojim rukama.
26Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti,
ni mjesec koji putuje u svome sjaju.
27Nije mi srce bilo potajno zavedeno,
da im iskazujem štovanje.
28Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu
jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga.
29Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja
niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla.
30Nisam svojim ustima dao da zgriješe,
prizivajući prokletstvo na njegov život.
31Ljudi iz mog doma dobro su znali
da sam svakome dao mesa da se najede.
32Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti
jer sam putniku uvijek otvarao vrata.
33Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi,
u srcu skrivajući svoju krivnju.
34Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva
niti se bojao da bi me rodbina prezrela.
Zato nikada nisam šutio
niti se u kući skrivao.
35O, kad bi bilo nekog da me sasluša!
Evo, potpisujem svoju obranu.
Neka mi Svemoćni odgovori,
neka moj tužitelj napiše optužnicu.
36Na svom ramenu bih je nosio
i stavio je na sebe kao krunu.
37Položio bih mu račun o svim svojim postupcima,
pristupio bih mu kao princ, bez straha.
38Ako moja zemlja zaviče protiv mene
i ako sve njene brazde zaplaču zajedno,
39ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima,
ako sam ih izgladnio do smrti —
40umjesto pšenice neka iznikne trnje
i umjesto ječma korov.«
Ovime završavaju Jobovi govori.
Trenutno odabrano:
Job 31: SHP
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International