Job 17
17
1Duh mi je skršen, život mi se gasi,
groblje me čeka.
2Podrugljivci me okružuju,
oči su mi umorne
dok ih gledam kako me ponižavaju.
3Bože, prihvati moj život
kao jamčevinu moje nedužnosti.
Nitko drugi neće za mene jamčiti.
4Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,
ali tako nećeš primiti čast.
5Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,
a vlastita djeca mu gladuju.
6Bog je učinio da je moje ime psovka,
da mi svi pljuju u lice.
7Oči su mi mutne od bola,
moje tijelo je poput sjene.
8Pravedni se zbog toga zgražaju.
Nedužni ustaju protiv grešnika.
9Pravedan se drži svojih putova,
i čovjek čistih ruku postaje jači.
10Hajde svi, pokušajte ponovo
napasti me svojim optužbama.
Među vama neću naći mudroga.
11Moji su dani prošli,
izjalovili se moji naumi
i želje moga srca.
12Nadao sam se da će nakon noći doći dan,
da će svjetlost zasjati iz tmine.
13Ako je Podzemlje#17,13 Podzemlje Doslovno: »Šeol«, podzemni svijet mrtvih. Isto u 16. stihu. jedini dom kojem se mogu nadati,
ako svoj ležaj prostirem u tmini,
14ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,
i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,
15gdje mi je onda nada?
Vidi li netko ikakvu nadu za mene?
16Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?
Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«
Trenutno odabrano:
Job 17: SHP
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International