Ivan 3:22-36

Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju. Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana — onaj o kojem si govorio — on krsti i svi idu k njemu.« Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.« Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.