Neki ljudi rade idole, ali su bezvrijedni.
Sviđaju im se, ali od njih nema koristi.
Oni koji svjedoče za idole,
slijepi su i neznalice,
samo se sramote.
Tko radi beskorisnog lažnoga boga,
u kalup lijevajući rastaljeni metal?
On i njemu slični
bit će izvrgnuti sramoti;
obrtnici su samo ljudi.
Neka se svi okupe i pojave,
prepast će se i osramotiti.
Kovač uzima alat i radi idola
na užarenom ugljenu.
Oblikuje ga čekićima,
obrađuje snažnom rukom.
Ogladni i izgubi snagu,
ne pije vodu i umori se.
Tesar mjeri užetom,
pisaljkom crta lik
pa ga rezbari dlijetima
i obilježava šestarom.
Napravi ga po ljudskom liku,
dâ mu ljepotu čovjeka,
da stoji u hramu.
Posiječe cedrove,
uzme čempres ili hrast
pa ga za sebe odnjeguje
među šumskim drvećem,
ili posadi bor koji naraste od kiše.
To je čovjeku ogrijev;
on uzima malo drva da se ugrije,
pali vatru i peče kruh.
Ali onda izrezbari boga i slavi ga,
napravi idola i klanja mu se.
Polovicu drva spali u vatri,
na tome isprži meso,
jede ga i najede se.
Uz to se i grije i govori:
»Ah, toplo mi je, vidim vatru.«
Od ostatka napravi boga, svog idola,
pada pred njim i klanja mu se.
Moli mu se i govori:
»Spasi me, jer ti si moj bog.«
Takvi ljudi ništa ne znaju i ne razumiju.
Oči su im zaslijepljene pa ne vide,
a srce im je zatvoreno pa ne razumiju.
Nitko od njih da bi razmislio,
nitko nema znanja ni pameti da kaže:
»Pola sam drveta spalio u vatri,
na žeravici ispekao kruh,
ispržio meso i pojeo ga.
Zar da od ostatka napravim nešto gnjusno?
Zar da se klanjam drvenoj kladi?«
Hrani se pepelom,
zavodi ga obmanuto srce,
ne može se spasiti,
ne može priznati:
»Idol u mojoj ruci je laž!«