Izaija 10:5-19

»Asirac je šiba mojega gnjeva, u njegovoj je ruci batina moje srdžbe! Šaljem ga protiv bezbožnog naroda, protiv naroda koji me razljutio, da ga orobi i opljačka, da ga zgazi kao blato na ulici.« Ali on to ne želi, nije to naumio — on želi zatrti mnoge narode. Asirski kralj govori: »Svi su moji zapovjednici kao kraljevi. Kalno su pobijedili lako kao Karkemiš, Arpad kao Hamad, a Samariju kao Damask. Savladao sam kraljevstva idolâ, jačih od onih iz Jeruzalema i Samarije. Kao što sam svladao Samariju i njene bogove, poharat ću Jeruzalem i njegove idole.« No kada Gospodar završi sve što je zamislio s brdom Sion i Jeruzalemom, reći će: »Asirski je kralj bahat i ohol, zato ću ga kazniti. Jer, on se hvalio: Sve sam napravio snagom svoje ruke i svojom mudrošću. Izbrisao sam granice među narodima, opljačkao njihova blaga i junački pokorio njihove vladare. Moja je ruka našla bogatstvo narodâ kao što se nađe gnijezdo. Kao što se sakupe ostavljena jaja, tako sam pokupio sve zemlje. I nitko nije zamahnuo krilom, nitko nije ni zacvrkutao.« Pa, zar je sjekira bolja od onoga tko njome zamahuje, ili je pila veća od onoga koji njome reže? Zar šiba uzmahuje onim tko je drži, ili batina podiže onoga tko je njome zamahnuo? Zato će Gospodar, BOG Svevladar, na uhranjene asirske vojnike poslati iscrpljujuću bolest. Njegov sjaj zapalit će vatru. Izraelova svjetlost postat će oganj, njegov Svetac plamen. U jednom danu spalit će trnje i proždrijeti drač. Potpuno će uništiti sjaj njegovih šuma i plodnih polja. Asirija će biti kao bolesnik na umoru. U toj će šumi biti toliko stabala da ih i dijete može prebrojati.