Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji:
»Ne boj se, Abrame.
Ja ću te štititi,
dat ću ti veliku nagradu.«
Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.«
Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.«
Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti — toliko će biti tvoje potomstvo.«
Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.
Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.«
»Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?«
BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.«
Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao.
Kad je sunce bilo na zalasku, Abram je pao u čvrst san i obuzela ga duboka i jeziva tama.
BOG mu je rekao: »Znaj dobro da će tvoji potomci biti došljaci u tuđoj zemlji. Bit će robovi i bit će potlačeni četiri stotine godina. No kaznit ću narod kojem će robovati i oni će nakon toga izaći s velikom imovinom. Ti ćeš doživjeti duboku i sretnu starost te umrijeti u miru. Tek će se četvrti naraštaj tvojih potomaka vratiti ovamo jer grijeh Amorejaca još nije dosegao mjeru.«
Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja te su prošli između rasječenih dijelova životinja.
Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat. Zemlja je to Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, Hetita, Perižana, Rafajaca, Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.«