YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Djela 20

20
Pavao u Makedoniji i Grčkoj
1Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. 2Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. 3Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. 4Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. 5Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. 6Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.
Pavlov zadnji posjet u Troadi
7Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,#20,7 lomiti kruh Može značiti zajednički obrok, ali ovdje vjerojatno znači da su zajedno jeli Gospodinovu večeru kojom se prisjećaju Kristove žrtve. a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. 8U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. 9Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. 10Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« 11Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. 12Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.
Putovanje do Mileta
13Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. 14Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. 15Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. 16Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.
Pavlova poruka starješinama u Efezu
17Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. 18Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. 19Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. 20Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. 21I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. 22No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. 23Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. 24No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus — da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.
25Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. 26Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne 27jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. 28Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado — Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. 29Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. 30Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. 31Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.
32A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. 33Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. 34Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. 35U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«
36Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. 37Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, 38ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.

Trenutno odabrano:

Djela 20: SHP

Istaknuto

Podijeli

Kopiraj

None

Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj