Kraljevi 2 3:1-27

Joram, Ahabov sin, postao je izraelski kralj u Samariji, u osamnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošafata. Kraljevao je dvanaest godina. Griješio je pred BOGOM, ali ipak ne toliko kao njegov otac i majka jer je uklonio Baalov kip koji je bio postavio njegov otac. No uporno je griješio na isti način kao Jeroboam, Nebatov sin, što je i Izraelce poticalo na grijeh. Joram nije odstupio od Jeroboamovih grijeha. Moapski je kralj Meša uzgajao ovce i snabdijevao izraelskoga kralja sa stotinu tisuća janjaca i vunom od stotinu tisuća ovnova. No kad je Ahab umro, moapski kralj pobunio se protiv izraelskoga kralja. Tada je kralj Joram izašao iz Samarije i okupio cijeli Izrael. Poslao je poruku judejskom kralju Jošafatu: »Moapski kralj pobunio se protiv moje vlasti. Ideš li sa mnom u borbu protiv Moaba?« »Idem«, odgovorio je Jošafat. »Idem s tobom. Moji će se ljudi boriti uz tvoje, moji će konji biti uz tvoje konje.« Upitao je: »Kojim ćemo putem ići?« A Joram mu je odgovorio: »Kroz Edomsku pustinju.« Tako je izraelski kralj krenuo s judejskim i edomskim kraljem. Nakon sedam dana hoda obilaznim putem, više nije bilo vode ni za ljude ni za životinje. »Jao!« povikao je izraelski kralj. »BOG je pozvao nas trojicu kraljeva samo zato da bi nas predao u ruke Moapcima?« A Jošafat je upitao: »Ima li ovdje neki Božji prorok, da preko njega upitamo BOGA za savjet?« Jedan od službenika izraelskoga kralja odgovori: »Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je bio Ilijin pomoćnik.« Jošafat je potvrdio: »BOŽJA riječ je s njim.« Tako su izraelski kralj Jošafat i kralj Edoma otišli k Elizeju. Elizej je rekao izraelskom kralju: »Što želiš od mene? Idi k prorocima svog oca i majke.« »Ne«, odgovorio mu je izraelski kralj, »BOG je okupio nas trojicu kraljeva da nas preda u ruke Moapcima.« A Elizej reče: »Zaklinjem se BOGU Svevladaru, kojem služim, da ne poštujem Jošafata, kralja Jude, tebe ne bih niti pogledao. A sad, dovedite mi svirača.« I dok je svirač prebirao po žicama, BOŽJA je sila sišla na Elizeja i on je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Iskopajte mnogo jaraka u ovoj dolini.’ Jer, BOG vam poručuje: ‘Nećete vidjeti ni vjetar ni kišu, a ipak će se ova dolina ispuniti vodom pa ćete piti i vi i vaše životinje.’ BOGU je to moguće. Pomoći će vam da pobijedite Moapce. Zauzet ćete svaki utvrđeni grad i svako važnije naselje. Sasjeći ćete svako dobro drvo, zatrpati sve izvore vode i zasuti kamenjem svako dobro polje.« Sljedećeg je jutra, u vrijeme prinošenja žrtve, navrla voda iz pravca Edoma i sve preplavila. Moapci su čuli da su kraljevi došli ratovati protiv njih. Svi, koji su mogli ponijeti bojno oružje, od najmlađeg do najstarijeg, pozvani su i raspoređeni po granici. Kad su ustali rano ujutro, sunce je obasjavalo vodu. Moapcima se voda u zoru učinila crvena poput krvi. »To je krv!« rekli su. »Mora da su se kraljevi potukli među sobom i pobili. A sad, Moapci, pokupimo plijen!« No kad su stigli u izraelski tabor, Izraelci su ustali i napali ih. Moapci su bježali, a Izraelci su ih progonili i ubijali. Razorili su moapske gradove i sva dobra polja zasuli kamenjem. Zatrpali su sve izvore vode i posjekli svako dobro drvo. Ostale su još samo zidine Kir Hareseta, ali ljudi, naoružani praćkama, opkolili su grad i osvojili ga. Kad je moapski kralj vidio da gubi, krenuo je sa sedamsto ljudi naoružanih mačevima u proboj do edomskoga kralja. No nije im uspjelo. Tada je uzeo svoga najstarijeg sina nasljednika i prinio ga kao žrtvu paljenicu na gradskim zidinama. Izraelci su bili užasnuti pa su se povukli i vratili u svoju zemlju.