2. Kraljevima 3:1-27
2. Kraljevima 3:1-27 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Joram, Ahabov sin, postao je izraelski kralj u Samariji, u osamnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošafata. Kraljevao je dvanaest godina. Griješio je pred BOGOM, ali ipak ne toliko kao njegov otac i majka jer je uklonio Baalov kip koji je bio postavio njegov otac. No uporno je griješio na isti način kao Jeroboam, Nebatov sin, što je i Izraelce poticalo na grijeh. Joram nije odstupio od Jeroboamovih grijeha. Moapski je kralj Meša uzgajao ovce i snabdijevao izraelskoga kralja sa stotinu tisuća janjaca i vunom od stotinu tisuća ovnova. No kad je Ahab umro, moapski kralj pobunio se protiv izraelskoga kralja. Tada je kralj Joram izašao iz Samarije i okupio cijeli Izrael. Poslao je poruku judejskom kralju Jošafatu: »Moapski kralj pobunio se protiv moje vlasti. Ideš li sa mnom u borbu protiv Moaba?« »Idem«, odgovorio je Jošafat. »Idem s tobom. Moji će se ljudi boriti uz tvoje, moji će konji biti uz tvoje konje.« Upitao je: »Kojim ćemo putem ići?« A Joram mu je odgovorio: »Kroz Edomsku pustinju.« Tako je izraelski kralj krenuo s judejskim i edomskim kraljem. Nakon sedam dana hoda obilaznim putem, više nije bilo vode ni za ljude ni za životinje. »Jao!« povikao je izraelski kralj. »BOG je pozvao nas trojicu kraljeva samo zato da bi nas predao u ruke Moapcima?« A Jošafat je upitao: »Ima li ovdje neki Božji prorok, da preko njega upitamo BOGA za savjet?« Jedan od službenika izraelskoga kralja odgovori: »Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je bio Ilijin pomoćnik.« Jošafat je potvrdio: »BOŽJA riječ je s njim.« Tako su izraelski kralj Jošafat i kralj Edoma otišli k Elizeju. Elizej je rekao izraelskom kralju: »Što želiš od mene? Idi k prorocima svog oca i majke.« »Ne«, odgovorio mu je izraelski kralj, »BOG je okupio nas trojicu kraljeva da nas preda u ruke Moapcima.« A Elizej reče: »Zaklinjem se BOGU Svevladaru, kojem služim, da ne poštujem Jošafata, kralja Jude, tebe ne bih niti pogledao. A sad, dovedite mi svirača.« I dok je svirač prebirao po žicama, BOŽJA je sila sišla na Elizeja i on je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Iskopajte mnogo jaraka u ovoj dolini.’ Jer, BOG vam poručuje: ‘Nećete vidjeti ni vjetar ni kišu, a ipak će se ova dolina ispuniti vodom pa ćete piti i vi i vaše životinje.’ BOGU je to moguće. Pomoći će vam da pobijedite Moapce. Zauzet ćete svaki utvrđeni grad i svako važnije naselje. Sasjeći ćete svako dobro drvo, zatrpati sve izvore vode i zasuti kamenjem svako dobro polje.« Sljedećeg je jutra, u vrijeme prinošenja žrtve, navrla voda iz pravca Edoma i sve preplavila. Moapci su čuli da su kraljevi došli ratovati protiv njih. Svi, koji su mogli ponijeti bojno oružje, od najmlađeg do najstarijeg, pozvani su i raspoređeni po granici. Kad su ustali rano ujutro, sunce je obasjavalo vodu. Moapcima se voda u zoru učinila crvena poput krvi. »To je krv!« rekli su. »Mora da su se kraljevi potukli među sobom i pobili. A sad, Moapci, pokupimo plijen!« No kad su stigli u izraelski tabor, Izraelci su ustali i napali ih. Moapci su bježali, a Izraelci su ih progonili i ubijali. Razorili su moapske gradove i sva dobra polja zasuli kamenjem. Zatrpali su sve izvore vode i posjekli svako dobro drvo. Ostale su još samo zidine Kir Hareseta, ali ljudi, naoružani praćkama, opkolili su grad i osvojili ga. Kad je moapski kralj vidio da gubi, krenuo je sa sedamsto ljudi naoružanih mačevima u proboj do edomskoga kralja. No nije im uspjelo. Tada je uzeo svoga najstarijeg sina nasljednika i prinio ga kao žrtvu paljenicu na gradskim zidinama. Izraelci su bili užasnuti pa su se povukli i vratili u svoju zemlju.
2. Kraljevima 3:1-27 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A Jehoram, sin Ahabov, počeo je kraljevati nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jehošafatova kraljevanja u Judi. I kraljevao je dvanaest godina. I on je činio ono što je zlo u očima GOSPODNJIM, ali ne kao njegov otac i ne kao njegova majka, jer je uklonio Baalov lik što ga je napravio njegov otac. Ali je prianjao uz grijehe Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh; i od njih nije odstupao. A Meša, kralj moapski, bio je ovčar i morao je davati kralju Izraelovom stotinu tisuća janjaca i stotinu tisuća ovnova pod runom. I dogodilo se, kad je umro Ahab, da se kralj moapski pobunio protiv Izraelovog kralja. I u to vrijeme kralj Jehoram je izašao iz Samarije i pobrojio sav Izrael. Zatim je otišao i poručio Jehošafatu, kralju Judinu, govoreći: “Moapski kralj pobunio se protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u boj protiv Moaba?” Nato je ovaj odgovorio: “Poći ću! Ja sam kao ti, moj je narod kao tvoj narod i moji konji kao tvoji konji.” Tada je upitao: “Kojim ćemo putem poći?” A on mu je odgovorio: “Putem kroz Edomsku pustinju.” Tako je krenuo kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. I sedam su dana kružili putem, a nije bilo vode za vojsku ni za stoku koja ih je slijedila. Tada je kralj Izraelov rekao: “Jao! Pa GOSPOD je pozvao ova tri kralja skupa da ih preda u ruke Moapcima!” Ali je Jehošafat rekao: “Zar nema ovdje proroka GOSPODNJEGA da preko njega zatražimo savjet od GOSPODA?” Tada je jedan od slugu kralja Izraelovoga odgovorio i rekao: “Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je izlijevao vodu na ruke Ilijine.” Nato je Jehošafat rekao: “Riječ GOSPODNJA je kod njega.” Tako su kralj Izraelov i Jošafat i kralj edomski sišli k njemu. A Elizej je rekao kralju Izraelovom: “Što ja imam s tobom? Kreni ti k prorocima oca svoga i k prorocima majke svoje!” Nato mu je kralj Izraelov rekao: “Ne! Jer GOSPOD je pozvao ova tri kralja skupa da ih preda u ruke Moapcima.” Zatim je Elizej rekao: “Tako mi života GOSPODA nad vojskama, pred kojim stojim, zasigurno da nemam obzira prema nazočnosti Jehošafata, kralja Judina, ne bih prema tebi ni pogledao, niti te zapazio. No sada mi dovedite svirača.” I dogodilo se, dok je svirač svirao, da je nad njega sišla ruka GOSPODNJA. Tada je rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Napravite da ova dolina bude puna jama.’ Jer ovako govori GOSPOD: ‘Nećete vidjeti vjetra niti ćete vidjeti kiše, a ova će se dolina napuniti vodom da možete piti i vi i vaša stoka i vaše životinje.’ A to je još malo u očima GOSPODNJIM: on će također predati Moapce u ruke vaše. I vi ćete udariti sve utvrđene gradove i sve izabrane gradove, i posjeći ćete sva dobra stabla, i začepiti sve izvore vode i kamenjem upropastiti svaki dobar komad zemlje.” I dogodilo se ujutro, dok se prinosila jestiva žrtva, da je, evo, voda došla putem od Edoma te se zemlja napunila vodom. A kad su svi Moapci čuli da su kraljevi uzašli ratovati s njima, sakupili su sve koji su mogli nositi bojnu opremu te i one starije pa su ih postavili na granicu. I ujutro su rano ustali, a sunce je zasjalo nad onom vodom te su Moapci ugledali da je voda s druge strane crvena kao krv. Nato su rekli: “To je krv! Kraljevi su se zasigurno pobili i udarili jedan na drugoga. Stoga sada: na plijen, Moabe!” Ali kad su stigli do Izraelovog tabora, Izraelci su se podigli i udarili Moapce, tako da su oni pobjegli pred njima. No ovi su krenuli da udare Moapce, čak i u njihovoj zemlji. I razorili su im gradove te je svaki čovjek bacio svoj kamen na svaki dobar komad zemlje i zasuo ga, i začepili su sve izvore vode te su posjekli sva dobra stabla. Samo su Kirharasetu ostavili kamenje njegovo; ali su ga praćkari opkolili i potukli ga. I kada je moapski kralj vidio da je bitka preteška za njega, uzeo je sa sobom sedam stotina ljudi vičnih maču da bi se probili do kralja edomskog, ali nisu mogli. Tada je on uzeo svoga najstarijeg sina, koji se trebao zakraljiti umjesto njega, te ga je prinio kao žrtvu paljenicu na zidu. I digla se velika jarost protiv Izraela te su oni otišli od njega pa se vratili u svoju zemlju.