Korinćanima 2 2:1-17

Tako sam, dakle, odlučio da vas ne žalostim kad ponovo dođem k vama. Jer, ako ja rastužim vas, tko će onda razvedriti mene ako ne vi koje sam rastužio? A pisao sam vam tako da me ne bi, kad dođem k vama, rastužili oni koji bi me trebali razveseliti. Vjerovao sam da će svima vama biti drago ako budem zadovoljan. Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca i u suzama, ne da bih vam nanio bol, nego da biste znali koliko je velika moja ljubav prema vama. No, ako je tko koga rastužio, nije rastužio mene, nego donekle sve vas — ne želim pretjerivati. Ova kazna, koju je većina dosudila čovjeku o kojem govorim, dovoljna je. Umjesto toga, oprostite mu i ohrabrite ga, da ga ne bi svladala pretjerana tuga. Zato vas molim, iskažite mu ljubav. Evo zašto sam vam pisao: da vas ispitam i vidim hoćete li biti poslušni u svemu. Ako vi nekome oprostite, opraštam mu i ja. A što sam oprostio — ako sam imao išta — to sam, pred Kristom, napravio radi vas, da nas ne nadmudri Sotona jer vrlo dobro znamo njegove nakane. Došao sam u Troadu da propovijedam Radosnu vijest o Kristu. Iako mi je Gospodin dao priliku da ondje služim, bio sam jako zabrinut jer tamo nisam našao svoga brata Tita. Tako sam se pozdravio s njima i otišao u Makedoniju. Ali, hvala Bogu koji nas po Kristu uvijek vodi u pobjedu. On kroz nas svuda širi znanje o sebi, poput ugodnog mirisa. Mi smo Bogu ugodan Kristov miris, kako među onima koji su na putu spasenja tako i među onima koji su na putu uništenja. Onima koji su na putu propasti to je smrad smrti koji vodi u smrt, a onima koji su na putu spasenja to je miris života koji vodi u život. Tko je sposoban za takav zadatak? Nismo oni koji trguju Božjom riječju zbog dobitka, kao što mnogi rade. Ne, mi u Kristu govorimo iskreno, znajući da govorimo od Boga poslani i u Božjoj prisutnosti.