Korinćanima 2 12:1-10

I nastavit ću se hvaliti. Iako nema od toga nikakve koristi, reći ću vam neka viđenja i objave od Gospodina. Znam čovjeka u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uzdignut sve do trećeg neba — je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, to samo Bog zna. I znam da je taj čovjek — u svom tijelu ili izvan njega, ne znam, to samo Bog zna — bio uzdignut u raj i da je čuo neizrecive riječi koje ljudsko biće ne smije govoriti. Tim ću se čovjekom hvaliti, a neću se hvaliti samim sobom, osim svojom slabošću. Jer, ako se odlučim hvaliti, neću ispasti lud budući da govorim istinu. Ali ne želim se hvaliti jer ne želim da mislite kako sam bolji nego što sam se pokazao na riječima i djelu. Da se ne bih previše ponosio izvanrednim objavama koje sam doživio, dan mi je trn u tijelu, Sotonin poslanik, poslan da me muči kako se ne bih uzoholio. Triput sam molio Gospodina da ga makne od mene, ali on mi je rekao: »Moja ti je milost dovoljna, jer moja se snaga najjasnije vidi kad si slab.« Stoga, rado ću se hvaliti svojom slabošću da bi Kristova snaga ostala u meni. Zato se, radi Krista, radujem kad sam slab, kad me vrijeđaju, kad me progone, kad sam u nevoljama. Jer, kad sam slab, onda sam jak!