Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.
Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.
I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.
Ljubav je strpljiva i uslužna.
Ljubav nije zavidna.
Ljubav se ne hvali i ne oholi.
Nije nepristojna. Ne traži za sebe.
Nije razdražljiva. Ne pamti zlo.
Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.
Ljubav sve štiti, sve vjeruje,
uvijek se nada i uvijek ustraje.
Ljubav nikada ne prestaje.
Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično.
Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno — licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.
Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih — ljubav.