Rimljanima 4:1-12

Što ćemo, dakle, reći da je Abraham, otac naš, postigao po tijelu? Jer ako je Abraham opravdan po djelima, ima se čime hvaliti, ali ne pred Bogom. Jer što Pismo govori? “Povjerovao je Abraham Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.” A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu; ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava kao pravednost, kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djela; govoreći: “Blaženi su oni kojima su nepravde oproštene i kojima su grijesi pokriveni. Blažen je čovjek kojemu Gospodin ne uračuna grijeh!” Je li, dakle, ovo blaženstvo samo na obrezanima ili i na neobrezanima? Jer kažemo da se vjera uračunala Abrahamu kao pravednost. Kako mu se, dakle, uračunala? Dok je bio u obrezanju, ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju. I primio je znak obrezanja, kao pečat pravednosti vjere koju je imao još u neobrezanju, da bude otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani, te da se i njima može uračunati pravednost; i da bude otac obrezanima, onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je on imao još u neobrezanju.