Rimljanima 11
11
Izraelov ostatak
1Pitam dakle: “Je li Bog odbacio narod svoj?” Bože sačuvaj! Jer i ja sam Izraelac, iz sjemena Abrahamova, iz plemena Benjaminova.
2Nije Bog odbacio narod svoj koji je predvidio. Zar ne znate što Pismo govori o Iliji? Kako on posreduje kod Boga protiv Izraela govoreći:
3“Gospodine, proroke su tvoje pobili i žrtvenike tvoje porušili, a ja sam ostao sâm i život moj traže.”
4A što mu kaže Božji odgovor? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljena pred kipom Baala.”
5Tako, dakle, i u sadašnje vrijeme postoji ostatak prema izboru milosti.
6A ako je po milosti, nije više po djelima; inače milost više nije milost. A ako je po djelima, nije više milost; inače djelo više nije djelo.
7Što dakle? Što Izrael traži, to nije postigao, ali su postigli izabranici, a ostali su oslijepili,
8kao što je zapisano: “Bog im je dao duh pospanosti, oči koje ne vide i uši koje ne čuju, sve do dana današnjega.”
9I David govori: “Neka stol njihov postane zamkom, i stupicom, i kamenom spoticanja i naplata njihova!
10Neka im oči potamne da ne vide i leđa im zauvijek pogni!”
Buduće spasenje Izraela
11Pitam dakle: “Jesu li posrnuli da bi propali?” Bože sačuvaj! Naprotiv, njihovim je padom došlo spasenje Poganima da se njih izazove na ljubomoru.
12A ako je njihov pad bogatstvo za svijet i njihov gubitak bogatstvo za Pogane, koliko će više biti punina njihova?
13Jer vama, Poganima, govorim: ukoliko sam ja apostol Pogana, veličam službu svoju,
14ne bih li kako izazvao na natjecanje njih koji su tijelo moje, te neke od njih spasio.
15Jer ako je njihovo odbijanje pomirenje svijetu, što će biti njihovo prihvaćanje, negoli život iz mrtvih?
16Jer ako je prvina sveta, i tijesto je sveto; i ako je korijen svet, takve su i grane.
17A ako su neke grane odlomljene, i ti si se, pošto si divlja maslina, pricijepio na njih te postao suzajedničar korijena i sočnosti masline,
18ne uznosi se nad tim granama. Ali ako se uznosiš, znaj, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!
19Reći ćeš stoga: “Grane su odlomljene da bih se ja pricijepio.”
20Dobro! One su nevjerom odlomljene, a ti vjerom stojiš. Ne budi bahat, nego strahuj!
21Jer ako Bog nije poštedio prirodnih grana, pazi možda ni tebe neće poštedjeti.
22Zato promotri dobrotu i strogost Božju: strogost, prema onima koji su pali, a dobrotu prema tebi da ostaneš u dobroti njegovoj; inače ćeš i ti biti odsječen.
23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer je moćan Bog opet ih pricijepiti.
24Jer ako si ti odsječen od masline, divlje po prirodi, te protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će više oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu?
25Jer ne bih htio, braćo, da vi ne budete upućeni u ovo otajstvo, kako ne biste bili mudri u svojim očima, jer se Izraelu dogodila djelomična sljepoća dok ne uđe punina Pogana.
26I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je zapisano: “Sa Siona će doći Osloboditelj i otkloniti bezbožnost od Jakova.
27Jer ovo je moj savez s njima, kad oduzmem grijehe njihove.”
28Prema evanđelju, oni su neprijatelji radi vas, ali prema izboru oni su ljubimci zbog očeva.
29Jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv.
30Jer kao što i vi nekoć niste vjerovali Bogu, a sada ste po njihovoj nevjeri zadobili milosrđe,
31tako i oni sada nisu povjerovali, da po milosrđu vama iskazanom i oni zadobiju milosrđe.
32Jer Bog je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje.
33O dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!
34“Jer tko je spoznao um Gospodnji? Ili: tko mu je bio savjetnikom?”
35Ili: “Tko je njemu prvi dao te bi mu se trebalo uzvratiti?”
36Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava zauvijek. Amen.
Trenutno odabrano:
Rimljanima 11: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA