Psalmi 141:1-10

GOSPODE, vapim k tebi, požuri k meni; poslušaj moj glas kad tebi vapim! Neka se molitva moja uzdigne pred tebe kao kâd; i podizanje mojih ruku kao večernja žrtva! Postavi stražu, GOSPODE, pred usta moja; čuvaj vrata usana mojih! Nemoj navesti moje srce na bilo što loše, da počini opaka djela s ljudima koji čine nepravdu; i ne dopusti mi da jedem od poslastica njihovih. Neka me pravednik udari, to će biti ljubaznost; i neka me prekori, to će biti izvrsno ulje koje mi neće razbiti glavu, jer će još uvijek moje molitve biti u nesrećama njihovim. Kad suci njihovi budu oboreni na kamenitim mjestima, oni će čuti riječi moje jer su slatke. Kosti su naše rasute do grobnih usta, kao kad netko siječe i krči šumu na zemlji. Ali su moje oči na tebi, BOŽE, Gospodine, u tebi je moje pouzdanje; nemoj ostaviti moju dušu oskudnom! Čuvaj me od zamki koje su mi postavili i od omči počinitelja nepravednosti. Neka opaki padnu u vlastite mreže, dok ja pored toga ne pobjegnem!