Izreke 17
17
1Bolji je zalogaj suhi i pri tome tišina nego kuća puna žrtava sa svađom.
2Mudar sluga vladat će nad sinom koji sramoti te će među braćom imati udio u baštini.
3Topionica je za srebro, a peć za zlato; a GOSPOD iskušava srca.
4Zločinitelj se priklanja usnama prijevarnim, a lažljivac priklanja uho k jeziku zlobnom.
5Tko se podsmjehuje siromahu, pogrđuje Stvoritelja njegovog; i onaj tko se veseli nesreći, neće ostati nekažnjen.
6Djeca djece su kruna starcima, a djeci su slava očevi njihovi.
7Besjeda izvanredna ne dolikuje ludome, još manje knezu usne lažljive.
8Dar je kao kamen dragocjeni u očima onoga koji ga posjeduje: kamo god se okrene, uspijeva.
9Onaj tko pokriva prijestup, traži ljubav; a onaj tko ponavlja slučaj, razdvaja dobre prijatelje.
10Ukor utječe više na mudra čovjeka nego stotinu udaraca na luđaka.
11Zao čovjek samo traži buntovništvo, stoga će se okrutan glasnik poslati na njega.
12Radije neka čovjek sretne medvjedicu kojoj su ugrabili mlade nego luđaka u ludosti njegovoj.
13Tko uzvraća zlim za dobro, zlo se neće odmaknuti od doma njegovog.
14Početak svađe je kao kad netko ispusti vodu; stoga napusti prepirku prije nego se zaplete.
15Onaj tko opravdava opakoga i onaj tko sudi pravednoga, i ta obojica su gnjusoba GOSPODU.
16Čemu novac u ruci ludoga, da zadobi mudrost, budući da nema srca za to?
17Prijatelj ljubi u svako doba, a brat se rađa u nedaći.
18Čovjek kome nedostaje razum plješće rukama i postaje jamac u nazočnosti prijatelja svojih.
19Tko ljubi prijestup, taj ljubi svađu; i onaj tko uzvisuje vrata svoja, traži propast.
20Onaj tko ima srce prkosno neće naći dobra; i onaj tko ima izopačeni jezik, zapada u zloću.
21Onaj tko rodi ludoga, to mu je na žalost; i otac ludoga nema radosti.
22Veselo srce djeluje dobro kao lijek, a slomljeni duh suši kosti.
23Opaki čovjek prima mito iz njedara da izvrne puteve pravednog suda.
24Mudrost je pred onim koji ima razum, a ludomu su oči do nakraj zemlje.
25Ludi sin žalost je ocu svojemu i gorčina onoj koja ga je rodila.
26Također nije dobro kazniti pravednika, niti tući knezove zbog pravičnosti.
27Onaj tko ima spoznaju, usteže riječi svoje; a čovjek razborit je izvanredna duha.
28Čak se i luđaka, kada šuti, smatra mudrim; i onaj tko zatvara usne svoje, smatra se razboritim čovjekom.
Trenutno odabrano:
Izreke 17: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA