Brojevi 11
11
Narod se žali
1A kad se narod počeo žaliti, to se zamjerilo GOSPODU. I GOSPOD je to čuo, te je planula srdžba njegova te je oganj GOSPODNJI planuo među njima i proždro one koji su bili na krajnjem dijelu tabora.
2I narod je zavapio Mojsiju te kad se Mojsije pomolio GOSPODU, oganj se ugasio.
3Prozvao je to mjesto imenom Tabera, zato što je oganj GOSPODNJI planuo među njima.
4A to mješovito mnoštvo koje je bilo među njima obuzela je požuda. A sinovi Izraelovi su ponovo i zaplakali i rekli: “Tko će nam dati meso da se najedemo?
5Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, poriluka, luka i češnjaka.
6No sada nam duša vene; nema ničega, osim te mane, pred našim očima.”
7Mana je bila kao zrno korijandra i njezina boja kao boja bdelija.
8I narod je išao naokolo i skupljao je, a onda je mljeo u mlinovima ili stupao u stupi. Zatim ju je pekao u tavama i od nje pravio kolače. A okus joj je bio kao okus svježeg ulja.
9I kad bi se noću spuštala rosa po taboru, i mana bi pala na njega.
10Tada je Mojsije čuo narod kako plače po svojim porodicama, svatko na ulazu u svoj šator. I srdžba GOSPODNJA silno je planula. Mojsiju se to također nije svidjelo.
11I Mojsije je rekao GOSPODU: “Zašto tlačiš slugu svoga? Zašto nisam našao naklonost u tvojim očima kad si na mene položio teret svega ovog naroda?
12Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, da mi ti kažeš: ‘Nosi ga u svome naručju, kao što brižni otac nosi dojenče, u zemlju za koju si se ti zakleo očevima njihovim?’
13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom narodu? Jer mi se jadaju govoreći: ‘Daj nam mesa da se najedemo!’
14Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod zato što je to preteško za mene.
15Ako ćeš ovako sa mnom postupati, ubij me radije, molim te, ako sam našao naklonost u tvojim očima, da ne gledam svoga jada.”
16Onda je GOSPOD rekao Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muškaraca od starješina Izraelovih za koje znaš da su starješine narodu i službenici nad njima. I dovedi ih u Šator sastanka da mogu ondje stajati s tobom.
17Ja ću sići i ondje s tobom razgovarati; i uzet ću od duha koji je nad tobom i stavit ću ga nad njih. I oni će s tobom nositi teret naroda tako da ga ne nosiš ti sâm.
18Zatim reci narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete meso, jer ste plakali u uši GOSPODU govoreći: ‘Tko će nam dati meso da se najedemo? Jer nam je bilo dobro u Egiptu.’ Stoga će vam GOSPOD dati meso i jest ćete.
19Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,
20nego čak cijeli mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, zato što ste prezreli GOSPODA koji je među vama, i plakali ste pred njim govoreći: ‘Zašto smo izašli iz Egipta?’ ”
21I Mojsije je rekao: “Naroda među kojem sam ja, ima šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da mogu jesti cijeli mjesec.’
22Može li se za njih naklati stada i krda da im bude dosta? Mogu li se za njih skupiti sve ribe iz mora da im bude dosta?”
23Nato je GOSPOD rekao Mojsiju: “Zar je ruka GOSPODNJA postala prekratka? Sad ćeš vidjeti hoće li ti se moja riječ ostvariti ili neće.”
24I Mojsije je izašao i rekao narodu riječi GOSPODNJE. Onda je skupio sedamdeset muškaraca od narodnih starješina i postavio ih unaokolo Šatora.
25A GOSPOD je sišao u oblaku i počeo s njim govoriti. Zatim je uzeo od duha koji je bio na njemu i podario ga onoj sedamdesetorici starješina. I dogodilo se da kad je duh počinuo nad njima, počeli su prorokovati, i nisu prestali.
26A dvojica od muškaraca su ostali u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a ime drugome Medad. Duh je i nad njima počinuo, a oni su bili od onih koji su bili upisani, ali nisu otišli u Šator te su počeli prorokovati u taboru.
27I neki je mladić otrčao te javio Mojsiju i rekao: “Eldad i Medad prorokuju u taboru!”
28A Jošua, sin Nunov, sluga Mojsijev, jedan od njegovih mladića, odgovorio je i rekao: “Mojsije, gospodaru moj, zabrani im!”
29Tada mu je Mojsije odgovorio: “Zar si zavidan radi mene? Daj Bože, da bi sav narod GOSPODNJI bio prorok te da bi GOSPOD nad njih stavio svoga duha!”
30Zatim se Mojsije povukao u tabor, on i starješine Izraelove.
31Tada je zapuhao vjetar od GOSPODA i nanio prepelice od mora i posuo ih po taboru, na dan puta na jednu stranu i na dan puta s druge strane unaokolo tabora, na dva lakta visine iznad lica zemlje.
32A narod je ustao te je toga cijeloga dana i tu cijelu noć i cijeli sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko je skupio najmanje, skupio je deset homera. Zatim su ih za sebe razastrli oko tabora.
33Dok je meso još bilo među njihovim zubima, još ga nisu prožvakali, planuo je gnjev GOSPODNJI protiv naroda: i GOSPOD je udario narod jako strašnom pošasti.
34A ono je mjesto nazvao Kibrothataava, jer su ondje pokopali ljude koji su se polakomili.
35A narod je krenuo na put iz Kibrothataave u Hazerot. I ostali su u Hazerotu.
Trenutno odabrano:
Brojevi 11: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA