I prisilili su jednog Šimuna, Cirenca, koji je prolazio pored, dolazeći s polja, oca Aleksandrova i Rufova, da ponese njegov križ.
Zatim su ga doveli na mjesto Golgotu, što prevedeno znači: “Mjesto lubanje”.
I davali su mu vino pomiješano sa smirnom, ali on to nije uzeo.
A kad su ga razapeli, razdijelili su njegovu odjeću pošto su za nju bacili ždrijeb tko će što uzeti.
A bio je treći sat kad su ga razapeli.
I bio je napisan natpis njegove optužnice: KRALJ ŽIDOVA.
S njime su razapeli i dvojicu razbojnika, jednoga njemu zdesna i drugoga slijeva,
te se ispunilo Pismo koje kaže: “I bio je ubrojen među prestupnike.”
A prolaznici su ga grdili i mahali svojim glavama, govoreći: “Aha, ti koji razvaljuješ Hram i u tri dana ga gradiš,
spasi sam sebe i siđi s križa!”
Isto tako su se rugali i glavari svećenički s pismoznancima, govoreći među sobom: “Druge je spasio, a sebe ne može spasiti!
Neka Krist, Kralj Izraelov, sada siđe s križa da vidimo i povjerujemo!” A grdili su ga i oni koji su bili s njim razapeti.
A kad je došao šesti sat, nastala je tama po svoj zemlji sve do devetog sata.
A u deveti sat Isus je povikao jakim glasom govoreći: “Eloi, Eloi, lama sabahtani?”, što je prevedeno: “Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?”
A kad su to čuli neki koji su stajali pokraj, rekli su: “Gle, zove Iliju!”
A jedan je otrčao i natopio spužvu octom i nataknuo je na trsku pa mu davao piti, govoreći: “Pustite da vidimo hoće li doći Ilija skinuti ga!”
A Isus je zavapio jakim glasom i predao duh.
Uto se hramski zastor razderao nadvoje, od vrha do dolje.
A kad je satnik koji je stajao nasuprot njemu vidio da je tako povikao i predao duh, rekao je: “Doista, ovaj je čovjek bio Sin Božji!”