Matej 8:1-17

Kad je on sišao s gore, slijedilo ga je veliko mnoštvo. I gle, došao je neki gubavac te mu iskazao štovanje govoreći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!” A Isus je ispružio ruku i dotaknuo ga, govoreći: “Hoću, budi čist!” I odmah se očistio od svoje gube. Tada mu je Isus rekao: “Pazi, nikome ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar kojega je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.” A kad je Isus ušao u Kapernaum, prišao mu je neki satnik, zaklinjući ga i govoreći: “Gospodine, moj sluga leži kod kuće uzet, strašno se muči!” A Isus mu je rekao: “Doći ću i ozdraviti ga!” Satnik je odgovorivši rekao: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i moj će sluga ozdraviti. Jer ja sam čovjek pod vlašću, imam vojnike pod sobom, i kažem ovome: ʻIdi!ʼ, i on ode; i drugome: ʻDođiʼ, i on dođe, a svome slugi: ʻUčini to!ʼ, i on to učini.” Kad je Isus to čuo, začudio se i rekao onima koji su ga slijedili: “Uistinu vam kažem, ni u Izraelu nisam našao tako veliku vjeru! A ja vam kažem da će mnogi doći s istoka i zapada i sjesti s Abrahamom, i Izakom, i Jakovom u kraljevstvu nebeskom; ali će sinovi kraljevstva biti izbačeni u tamu krajnju; ondje će biti plač i škrgut zubi.” A Isus je rekao satniku: “Idi, i neka ti bude kako si vjerovao!” I njegov je sluga ozdravio u taj isti čas. I kad je Isus došao u Petrovu kuću, ugledao je njegovu punicu kako leži bolesna od groznice. I dotaknuo joj je ruku, i groznica ju je ostavila, te je ustala i posluživala ih. Kad je došla večer, doveli su mu mnoge opsjednute đavlima; i on je izgnao duhove svojom riječju i ozdravio sve bolesnike: da bi se ispunilo što je rekao prorok Izaija, govoreći: “On je sâm uzeo naše nemoći i ponio naše bolesti.”