Luka 8:40-56

I dogodilo se, kad se Isus vratio, da ga je narod rado primio, jer su ga svi očekivali. I gle, došao je neki čovjek, po imenu Jair, a on je bio nadstojnik sinagoge, te pao Isusu pred noge i zaklinjao ga da uđe u njegovu kuću; jer je on imao kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona je umirala. A dok je on onamo išao, ljudi su ga naguravali. A neka žena, koja je dvanaest godina imala izljev krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a da je nijedan nije mogao izliječiti, prišla mu je odostraga i dotakla se ruba njegove odjeće te joj je izljev krvi odmah prestao. A Isus je upitao: “Tko me se dotaknuo?” Kad su svi zanijekali, Petar i oni što su bili s njim rekli su: “Učitelju, mnoštvo te naroda nagurava i pritiska, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ” A Isus je rekao: “Netko me se dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz mene izašla snaga.” A kad je žena vidjela da se nije mogla sakriti, došla je drhteći i pala pred njega te mu ispripovjedila pred svim narodom iz kojeg razloga ga se dotakla i kako je odmah ozdravila. A on joj je rekao: “Kćeri, ohrabri se, vjera te tvoja ozdravila, idi u miru!” Dok je on još govorio, došao je jedan iz kuće nadstojnika sinagoge govoreći njemu: “Tvoja je kći umrla; ne uznemiravaj Učitelja!” A kad je to Isus čuo, odgovorio mu je govoreći: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će ozdraviti!” I kad je ušao u kuću, nikome nije dopustio ući, osim Petru i Jakovu i Ivanu te ocu i majci djevojčice. A svi su plakali i naricali za njom. A on je rekao: “Ne plačite, ona nije umrla, već spava!” I oni su mu se podsmjehivali, znajući da je umrla. A on ih je sve istjerao van te ju je primio za ruku i dozvao je govoreći: “Djevojčice, ustani!” I njen se duh vratio te je odmah ustala, a on je zapovjedio da joj daju jesti. A njeni su se roditelji zapanjili, ali im je on naložio da nikome ne govore što se dogodilo.