Luka 23:1-56

Tada se diglo sve ono mnoštvo i odvelo ga k Pilatu. I počeli su ga optuživati govoreći: “Našli smo ovoga kako izopačuje narod i zabranjuje davati porez cezaru govoreći za sebe da je Krist, kralj.” A Pilat ga je upitao govoreći: “Jesi li ti kralj Židova?” A on mu je odgovorio rekavši: “Ti kažeš.” Tada je Pilat rekao glavarima svećeničkim i narodu: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku.” A oni su bili još žešći govoreći: “On buni narod, poučavajući po cijeloj Judeji, počevši od Galileje, pa sve do ovog mjesta.” Kad je Pilat čuo za Galileju, upitao je, je li taj čovjek Galilejac. I kad je saznao da je iz Herodove sudbene nadležnosti, poslao ga je k Herodu, koji je i sâm u to vrijeme bio u Jeruzalemu. A kad je Herod ugledao Isusa, jako se obradovao jer ga je odavno želio vidjeti; zato što je mnogo toga o njemu slušao, te se nadao da će ga vidjeti kako čini neko čudo. Tada mu je postavljao mnoga pitanja, ali mu on ništa nije odgovorio. A ondje su stajali glavari svećenički i pismoznanci te ga žestoko optuživali. Onda ga je Herod zajedno sa svojim vojnicima prezreo i narugao mu se, pa ga odjenuo u raskošni plašt i poslao ga natrag k Pilatu. I onog su dana Herod i Pilat postali prijatelji jedan drugome, jer su prije međusobno bili u neprijateljstvu. A Pilat je sazvao glavare svećeničke, poglavare i narod te im rekao: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao onoga koji izopačuje narod. A evo, ja sam ga ispitao pred vama i nisam našao na tom čovjeku nikakve krivnje za koju ga vi optužujete, a niti Herod; jer sam vas poslao k njemu i evo on nije učinio ništa što zaslužuje smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” Jer im je trebalo pustiti jednog za svetkovinu. A oni su najedanput povikali govoreći: “Ovoga ukloni, a pusti nam Barabu!” (Koji je bio bačen u tamnicu zbog neke pobune koja se dogodila u gradu i zbog ubojstva.) Stoga im je Pilat ponovo progovorio jer je želio pustiti Isusa. Ali su oni vikali: “Razapni ga! Razapni ga!” A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrtnu kaznu. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se razapne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali. Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali. I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju. I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom. A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim. A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje. Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ʻBlažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.ʼ Tada će početi govoriti gorama: ʻPadnite na nas!ʼ, i brdima: ʻPokrijte nas!ʼ Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?” A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju. I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva. Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb. A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!” A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat, i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!” A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA. A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.” A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, budući da si i ti pod istom osudom? No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.” Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!” A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata. I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini. Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh. A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: “Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!” A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se. A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to. I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek, (on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arimateje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje. Taj je pristupio Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo. Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju prije nitko nije bio položen. A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao. A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo. I kad su se vratile, pripremile su miomirise i pomasti. A na Šabat su mirovale prema zapovijedi.