A ispripovijedao im je i usporedbu kako bi uvijek trebali moliti i ne posustati,
govoreći: “Bio je u nekom gradu neki sudac koji se nije bojao Boga niti se na čovjeka obazirao.
A u tom gradu bila je neka udovica; i dolazila je k njemu, govoreći: ʻOsveti se mom protivniku.ʼ
I on to za neko vrijeme nije htio. Ali nakon toga je rekao u sebi: ʻIako se Boga ne bojim, niti se na ljude obazirem,
ipak, jer me ova udovica muči, osvetit ću je da me ne dolazi neprestano zamarati.ʼ ”
I Gospodin je rekao: “Čujte što govori nepravedni sudac!
A neće li onda Bog osvetiti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu, iako dugo podnosi s njima?
Kažem vam da će ih brzo osvetiti. Ali hoće li Sin čovječji, kad dođe, naći vjeru na zemlji?”
A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravedni, a druge prezirali, ispripovijedao je i ovu usporedbu:
“Dva su čovjeka uzišla u Hram moliti se: jedan farizej, a drugi poreznik.
Farizej je stajao te ovako molio u sebi: ʻBože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: otimači, nepravednici, preljubnici ili baš kao ovaj poreznik.
Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što posjedujem.ʼ
A poreznik, stojeći podalje, nije htio podignuti ni oči prema nebu, već se udarao u prsa govoreći: ʻBože, budi milostiv meni grešniku!ʼ
Kažem vam, ovaj je opravdan sišao svojoj kući, a ne onaj; jer svaki onaj koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
I donosili su mu i dojenčad da ih se dotakne. A kad su to vidjeli njegovi učenici, korili su ih.
Ali Isus ih je dozvao k sebi te rekao: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!
Uistinu kažem vam, onaj koji ne primi kraljevstvo Božje poput malog djeteta, nipošto neće ući u njega.”