Ivan 4:1-42

Kad je, dakle, Gospodin doznao, da su farizeji čuli da je Isus pridobio i krstio više učenika nego Ivan, (premda sâm Isus nije krštavao, nego njegovi učenici), napustio je Judeju i ponovo otišao u Galileju. A morao je proći kroz Samariju. Tada je došao do samarijskog grada zvanog Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu. A ondje je bio Jakovljev zdenac; zato je Isus, umoran od puta, sjeo na zdenac. Bilo je oko šestoga sata. Došla je neka žena Samarijanka zagrabiti vodu. Isus joj je rekao: “Daj mi piti.” (Jer su njegovi učenici otišli u grad kupiti hranu.) Nato ga je žena Samarijanka upitala: “Kako ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, koja sam žena, Samarijanka?” Jer se Židovi ne druže sa Samarijancima. Isus je odgovorio te joj rekao: “Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori: ʻDaj mi pitiʼ, ti bi od njega zatražila i on bi ti dao živu vodu.” Žena mu je rekla: “Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a zdenac je dubok; odakle ti onda živa voda? Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam je dao ovaj zdenac; i sâm je iz njega pio, i djeca njegova, i stoka njegova?” Isus je odgovorio te joj rekao: “Svaki koji pije od ove vode, opet će ožednjeti, ali onaj koji pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode što teče u život vječni.” Žena ga je zamolila: “Gospodine, daj mi te vode da ne žednim i ne dolazim ovamo zahvaćati.” Isus joj je rekao: “Idi, pozovi svoga muža i dođi ovamo!” Žena je odgovorila i rekla: “Nemam muža.” Isus joj je odgovorio: “Dobro si rekla: ʻNemam mužaʼ, jer si imala pet muževa, i onaj koga sada imaš nije ti muž. To si iskreno rekla.” Žena mu je napomenula: “Gospodine, shvaćam da si ti prorok. Naši su očevi iskazivali štovanje na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu to mjesto gdje treba iskazivati štovanje.” Isus joj je rekao: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kad nećete štovati Oca ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi štujete što ne poznajete; mi štujemo što poznajemo, jer je spasenje od Židova. Ali dolazi čas, i sada je, kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini, jer Otac traži da ga takvi štuju. Bog je Duh i koji ga štuju, moraju ga štovati u duhu i istini.” Žena mu je odgovorila: “Znam da dolazi Mesija koji se zove Krist. Kad on dođe, sve će nam objasniti.” Isus joj je rekao: “Ja sam taj koji ti govorim.” I uto su stigli njegovi učenici i začudili se što je razgovarao sa ženom. Ipak nitko nije pitao: “Što tražiš?” Ili: “Zašto razgovaraš s njom?” Žena je tada ostavila svoj vrč i otišla u grad te rekla ljudima: “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikada učinila! Nije li on Krist?” Tada su oni izašli iz grada i došli k njemu. A u međuvremenu su ga učenici zamolili govoreći: “Učitelju, jedi!” Ali im je on rekao: “Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.” Stoga su učenici pitali jedan drugoga: “Da mu nije tko donio što za jesti?” Isus im je odgovorio: “Moja je hrana izvršiti volju onoga koji me je poslao i završiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ʻJoš su četiri mjeseca pa dolazi žetva?ʼ Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte njive, jer su već bijele za žetvu! A onaj koji žanje prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se zajedno raduju i onaj koji sije i onaj koji žanje. I u ovome je istinita izreka: ʻJedan sije, a drugi žanje.ʼ Ja sam vas poslao žeti ono oko čega se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” I mnogi su Samarijanci iz onoga grada povjerovali u njega zbog riječi one žene koja je svjedočila: “Rekao mi je sve što sam ikada učinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, zaklinjali su ga da ostane kod njih pa je ostao ondje dva dana. I mnogo ih je više povjerovalo zbog njegove riječi, te su rekli ženi: “Sada vjerujemo, ne zbog tvoje besjede, jer smo ga sami čuli i znamo da je ovaj doista Krist, Spasitelj svijeta.”