Bio je među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, poglavar Židova.
Ovaj je noću došao k Isusu i rekao mu: “Rabbi, znamo da si učitelj koji je došao od Boga, jer nitko ne može činiti ova čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.”
Isus je odgovorio te mu rekao: “Uistinu, uistinu, kažem ti, ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.”
Nikodem ga je upitao: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?”
Isus je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.
Nemoj se čuditi što sam ti rekao: ʻVi se morate ponovo roditi!ʼ
Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.”
Nikodem je odgovorio i upitao ga: “Kako to može biti?”
Isus mu je odgovorio i rekao: “Ti si učitelj Izraelov, i zar to ne znaš?
Uistinu, uistinu, kažem ti: Govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a ne primate našega svjedočanstva.
Ako sam vam govorio zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete mi vjerovati ako vam govorim nebesko?
I nitko nije uzišao u nebo, osim onoga koji je sišao s neba; Sin čovječji koji je u nebu.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,
da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da bi osudio svijet, nego da po njemu svijet spasi.