YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Ivan 19:1-30

Ivan 19:1-30 BKJ

Tada je, dakle, Pilat uzeo Isusa i izbičevao ga. A vojnici su ispleli vijenac od trnja, stavili mu na glavu pa ga ogrnuli purpurnim plaštem, i govorili: “Zdravo, kralju Židova!” te mu udarali pljuske. Pilat je tada ponovo izašao pa im rekao: “Evo, izvodim ga k vama kako bi znali da na njemu ne nalazim nikakve krivnje!” Onda je Isus izašao noseći trnov vijenac i purpurni plašt, a Pilat im je rekao: “Evo čovjeka!” Kad su ga, dakle, ugledali glavari svećenički i stražari, povikali su govoreći: “Razapni ga! Razapni ga!” Pilat im je rekao: “Uzmite ga vi i razapnite jer ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje.” Židovi su mu odgovorili: “Mi imamo zakon i po našem zakonu mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.” Zato se Pilat, kad je čuo tu riječ, još više uplašio, te ponovo otišao u sudnicu i upitao Isusa: “Odakle si?” Ali mu Isus nije dao odgovora. Nato mu je Pilat rekao: “Zar sa mnom ne razgovaraš? Ne znaš li da imam vlast razapeti te i imam vlast pustiti te?” Isus je odgovorio: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije bilo dano odozgo. Zbog toga onaj koji me je predao tebi ima veći grijeh.” Od toga časa Pilat ga je nastojao pustiti, ali su Židovi vikali govoreći: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj cezaru! Svaki koji se pravi kraljem, govori protiv cezara.” Stoga je Pilat, kad je čuo tu riječ, izveo Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom Pločnik, a na hebrejskom Gabata. A bila je priprava za Pashu, i oko šestoga sata; onda je rekao Židovima: “Evo vašega Kralja!” A oni su povikali: “Ukloni ga! Ukloni ga! Razapni ga!” Pilat ih je upitao: “Zar da vašega Kralja razapnem?” Glavari su svećenički odgovorili: “Mi nemamo nikakvoga kralja nego cezara!” Tada im ga je, dakle, predao da se razapne, pa su Isusa uzeli i odveli ga. I noseći svoj križ, uzišao je na mjesto zvano Lubanja, što se hebrejski naziva Golgota, gdje su razapeli njega i s njim drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A Pilat je napisao natpis i stavio ga na križ. A bilo je napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVA. Taj su natpis tada čitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje je Isus bio razapet bilo blizu grada. A bilo je napisano hebrejski, grčki i latinski. Tada su židovski glavari svećenički rekli Pilatu: “Nemoj pisati ʻKralj Židovaʼ, nego da je on rekao: ʻKralj sam Židova.ʼ ” Pilat je odgovorio: “Što sam napisao, napisao sam!” Zatim su vojnici, pošto su razapeli Isusa, uzeli njegovu odjeću te načinili četiri dijela: svakom vojniku dio; i njegovu košulju. A košulja je bila nešivena, cijela istkana skroz od vrha. Zato su rekli među sobom: “Ne parajmo je, nego bacimo za nju ždrijeb čija će biti!”, da se ispuni Pismo koje kaže: “Razdijelili su među sobom odjeću moju i za ruho moje bacali ždrijeb.” Vojnici su, dakle, to tako učinili. A kod Isusova su križa stajale njegova majka i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija Magdalena. Kad je, dakle, Isus ugledao majku i pokraj nje učenika koga je ljubio, rekao je svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!” Onda je rekao učeniku: “Evo ti majke!” I od onog časa učenik ju je uzeo u svoj dom. Nakon toga Isus je, znajući da je sada sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, rekao: “Žedan sam!” A ondje se nalazila posuda puna octa, te su oni natopili spužvu octom i stavili je na izopovu trsku pa je prinijeli njegovim ustima. Kad je, dakle, Isus dobio ocat, rekao je: “Dovršeno je!” Onda je pognuo glavu i predao duh.