Ivan 11:6-20

Kad je, dakle, čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio. Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.” Učenici su ga upitali: “Učitelju, Židovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?” Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.” Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.” Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, on će biti dobro.” Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu. Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro. I radostan sam radi vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!” Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!” Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu. A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija, te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata. Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući.