Jeremija 42:1-12

Tada su svi zapovjednici vojski i Johanan, sin Kareahov, i Jezanija, sin Hošajin, i sav narod, od najmanjeg sve do najvećeg, pristupili pa rekli proroku Jeremiji: “Neka, zaklinjemo te, molba naša dospije pred tebe i moli se za nas GOSPODU, Bogu svojem, baš za sav ovaj ostatak; (jer nas je ostalo malo od mnoštva, kako nas i tvoje oči vide), te neka nam GOSPOD, Bog tvoj, pokaže put kojim smijemo hoditi i ono što smijemo činiti.” Nato im je prorok Jeremija rekao: “Čuo sam vas. Evo, ja ću moliti GOSPODA, Boga vašega, prema riječima vašim. I dogodit će se da što god bude ono što će vam GOSPOD odgovoriti, ja ću vam to objaviti. Ništa vam neću uskratiti.” Zatim su oni rekli Jeremiji: “Neka GOSPOD bude istinit i vjeran svjedok među nama ako ne postupimo baš prema svemu onome s čime će te GOSPOD, Bog tvoj, poslati k nama. Bilo da bude dobar ili bilo da bude zao, mi ćemo biti poslušni glasu GOSPODA, Boga svojega, kome te šaljemo, da nam bude dobro kada smo poslušni glasu GOSPODA, Boga svojega.” I dogodilo se poslije deset dana da je riječ GOSPODNJA došla Jeremiji. Tada je on pozvao Johanana, sina Kareahova, i sve zapovjednike vojski koji su bili s njim i sav narod, od najmanjeg sve do najvećeg, te im rekao: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov, kome ste me poslali da pred njega iznesem molbu vašu: ‘Ako budete još uvijek ostali u ovoj zemlji, tada ću vas sagraditi, a ne razoriti vas; i zasadit ću vas, a ne iščupati vas. Jer se kajem za zlo što sam vam ga učinio. Ne bojte se kralja babilonskoga, od kojega vi sad strahujete. Ne bojte ga se’, govori GOSPOD, ‘jer sam ja s vama da vas spasim i izbavim vas iz ruke njegove. I iskazat ću vam milosrđe, da vam i on bude milosrdan i učini da se vratite na vlastitu zemlju.’