Jeremija 18
18
Lončar i glina
1Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODA govoreći:
2“Ustani i siđi u lončarevu kuću, i ondje ću ti dati da čuješ riječi moje.”
3Zatim sam sišao u lončarevu kuću; i gle, on je obavljao posao na lončarskom kolu.
4I posuda što ju je on načinio od gline pokvarila se u ruci lončarevoj, tako je on od nje ponovo načinio drugu posudu, kako se lončaru činilo dobro da je načini.
5Tada mi došla riječ GOSPODNJA govoreći:
6“Dome Izraelov, zar ja ne mogu s vama činiti kao ovaj lončar?” govori GOSPOD. “Gle, kako je glina u ruci lončarevoj, tako ste vi u ruci mojoj, dome Izraelov.
7Kad bih u nekom trenutku govorio u vezi nekog naroda i u vezi nekog kraljevstva, da ću ga iščupati i srušiti i uništiti ga,
8i ako se taj narod, protiv kojeg sam govorio, odvratio od svoje zloće, ja ću se pokajati za zlo što sam njemu mislio učiniti.
9A kad bih u nekom trenutku govorio u vezi nekog naroda i nekog kraljevstva, da ću ga izgraditi i zasaditi ga,
10no ako on čini ono što je zlo u mojim očima tako da nije poslušan glasu mome, tada ću se ja pokajati za dobro što sam mu rekao da bih ga nagradio.
11Stoga sada, idi, reci ljudima iz Jude i stanovnicima Jeruzalema govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Evo, ja kujem protiv vas zlo i smišljam zamisli protiv vas. Odvratite se sada svatko od svoga zloga puta i učinite dobrim puteve svoje i djela svoja.’ ”
12A oni su rekli: “Nema nade; no mi ćemo hoditi za svojim zamislima i činit ćemo svatko prema mozganjima svoga zloga srca.”
13Stoga ovako govori GOSPOD: “Raspitajte se sada među poganima: je li netko takvo što čuo; djevica Izraelova učinila je silnu grozotu.
14Zar će čovjek ostaviti snijeg libanonski koji dolazi iz stijene u polju? Ili zar će napustiti hladne vode što teku s nekog drugog mjesta?
15Zato što je narod moj mene zaboravio; pale kâd ispraznostima i one ih navode da se spotiču na putevima svojim od staza drevnih, da bi hodili stazama, na putu koji nije utrt,
16da bi zemlju svoju pretvorili u pustoš, i da trajno bude za zviždanje. Svaki koji njome prođe bit će zapanjen i glavom svojom mahati.
17Raspršit ću ih pred neprijateljem kao vjetar istočni; leđa ću im pokazati, a ne lice, u dan nesreće njihove.”
18Tada su rekli: “Hajde da smislimo zamisli protiv Jeremije; jer po svećeniku neće Zakon propasti ni savjet po mudrome ni riječi po proroku. Hajde da ga udarimo jezikom i da ne pazimo ni na jednu riječ njegovu.”
19Pripazi na me, GOSPODE, i poslušaj glas onih koji se parniče sa mnom!
20Zar se zlim za dobro uzvraća? Jer su oni duši mojoj jamu iskopali. Sjeti se da sam pred tobom stajao da bih govorio dobro za njih i da bih odvratio gnjev tvoj od njih!
21Stoga predaj gladi sinove njihove i krv im prolij silom mača. I neka im žene budu bez djece i udovice, a muškarci njihovi neka budu pogubljeni; mladići njihovi neka budu u boju mačem udareni.
22Neka se vapaj čuje iz kuća njihovih kad iznenada čete na njih dovedeš. Jer su oni jamu iskopali da bi me uhvatili i prikrili zamke nogama mojim.
23Ipak ti, GOSPODE, znaš sav njihov naum protiv mene da me pogube. Ne oprosti im nepravdu njihovu niti im grijeha obriši pred licem svojim, nego neka pred tobom budu oboreni; ovako postupi s njima u vrijeme srdžbe svoje!
Trenutno odabrano:
Jeremija 18: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA