Jeremija 15
15
GOSPODIN neće popustiti
1Tada mi je GOSPOD rekao: “Makar i Mojsije i Samuel stanu pred mene, ipak ne bi um moj priklonio narodu tome. Otjeraj ih od lica mojega i neka idu!
2I dogodit će se, ako ti oni kažu: ‘Kamo da idemo?’, tada ćeš im reći: ‘Ovako govori GOSPOD: Koji su za smrt, u smrt; a koji su za mač, pod mač; i koji su za glad, u glad; a koji su za sužanjstvo, u sužanjstvo.’
3I odredit ću za njih četiri vrste:”, govori GOSPOD, “mač da pokolje i pse da rastrgaju, i ptice nebeske i zvijeri zemaljske da prožderu i unište.
4I učinit ću da oni budu preseljeni po svim kraljevstvima zemaljskim, zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja Judina, zbog onoga što je učinio u Jeruzalemu.
5Jer tko će se sažaliti nad tobom, Jeruzaleme? Ili tko će te oplakivati? Ili tko će naići da te upita kako ti je?
6Ti si napustio mene,” govori GOSPOD, “ti si natrag otišao. Stoga ću na tebe ispružiti ruku svoju i uništit ću te. Umoran sam od kajanja.
7I izvijat ću ih vijačom na vratima zemaljskim; oduzet ću im djecu, uništit ću narod svoj, pošto se oni ne odvraćaju od puteva svojih.
8Udovica njihovih umnožilo mi se više negoli pijeska morskoga. Doveo sam na njih, na majke mladićā, pustošnika u podne; naveo sam ga da odjednom padne na njih, i užas na grad.
9Ona koja je rodila sedmero malaksala je, ispustila je duh; sunce je njezino zašlo još za dana, bila je posramljena i postiđena. A ostatak njihov predat ću maču pred neprijateljima njihovim”, govori GOSPOD.
Jeremija se žali
10Jao meni, majko moja, što si rodila mene, čovjeka svađe i čovjeka prepirke sa svom zemljom! Nisam na kamatu pozajmljivao niti su meni na kamatu pozajmljivali, no ipak me svi oni proklinju.
11GOSPOD je rekao: “Uistinu, dobro će biti ostatku tvojemu; uistinu, učinit ću da te neprijatelj tvoj dobro preklinje u vrijeme zla i u vrijeme nevolje.
12Može li željezo slomiti sjeverno željezo, i kaljeno željezo?
13Tvoj imetak i blago tvoje dat ću kao plijen, u bescjenje, i to zbog svih tvojih grijeha, baš po svim granicama tvojim.
14I učinit ću da ti prijeđeš s neprijateljima svojim u zemlju koju ne poznaješ, jer u srdžbi mojoj oganj je planuo koji će se na vas raspaliti.”
15GOSPODE, ti znaš; sjeti me se i pohodi me, i osveti me na progoniteljima mojim. U strpljivosti svojoj nemoj me odbaciti; znaš da radi tebe podnosim ukor.
16Riječi su tvoje nađene, i ja sam ih jeo; i riječ tvoja bila mi radost i radovanje srca mojega. Jer ja sam se tvojim imenom zvao, GOSPODE, Bože nad vojskama.
17Nisam sjedio u zboru rugalica niti se radovao; zbog ruke tvoje sâm sam sjedio, jer si me ti jarošću ispunio.
18Zašto je trajna bol moja i rana moja neizlječiva koja odbija da se izliječi? Zar ćeš mi doista biti kao lažljivac, i kao vode što nestaju?
19Stoga ovako govori GOSPOD: “Ako se vratiš, tada ću te opet postaviti da stojiš preda mnom; a ako odvojiš dragocjeno od odvratnog, bit ćeš kao usta moja. Neka se oni k tebi okrenu, ali ti se k njima nemoj okretati.
20I učinit ću te zidom mjedenim, utvrđenim za narod ovaj; i borit će se protiv tebe, ali te neće nadvladati; jer ja sam s tobom da te spasim i da te izbavim”, govori GOSPOD.
21“I izbavit ću te iz ruku opakih i iskupit ću te iz ruku strašnih.”
Trenutno odabrano:
Jeremija 15: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA