Izaija 64
64
1O, kad bi ti nebesa razderao da siđeš, gore bi potekle od nazočnosti tvoje
2kao kad oganj koji sažiže gori, oganj koji vode zakuhava, da ime svoje obznaniš protivnicima svojim, da narodi zadrhte od nazočnosti tvoje!
3Kad si činio strašna djela koja nismo očekivali, silazio si, gore su potekle od nazočnosti tvoje.
4Jer otkada je svijeta nije se čulo niti se ušima naziralo niti je oko vidjelo, Bože, osim tebe, ono što je pripremio za onoga koji čeka na njega.
5Ideš u susret onome koji se raduje i provodi pravdu, onima koji se sjećaju tebe na putevima tvojim. Evo, razgnjevio si se jer smo sagriješili i u tome nastavili, a bit ćemo spašeni.
6No svi smo mi kao nečist, i sva je pravednost naša kao prljavi dronjci; i svi smo se mi osušili kao lišće, i nepravde naše kao vjetar nas odnose.
7I nema nikoga da prizove ime tvoje, koji se podiže da se tebe drži. Jer ti si sakrio lice svoje od nas i zatro nas zbog nepravda naših.
8Ali sad, GOSPODE, ti si naš otac; mi smo glina, a ti naš lončar. I svi smo mi djelo ruku tvojih.
9Ne gnjevi se tako jako, GOSPODE, i ne sjećaj se nepravde zauvijek. Evo, vidi, zaklinjem te, svi smo mi tvoj narod.
10Tvoji sveti gradovi postali su pustinja; Sion je pustinja, Jeruzalem je pustoš.
11Naš sveti i prekrasni dom naš, gdje su očevi naši tebe slavili, ognjem je spaljen, i sve naše dragocjenosti su poharane.
12Zar ćeš se, GOSPODE, na sve to suzdržati? Zar ćeš šutjeti i pritiskati nas tako jako?
Trenutno odabrano:
Izaija 64: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA