Izaija 37
37
Ezekija traži Izaijinu pomoć
1I dogodilo se, kad je kralj Ezekija to čuo, da je razderao odjeću svoju i zaogrnuo se kostrijeću te otišao u Dom GOSPODNJI.
2Zatim je poslao Elijakima, koji je bio nad dvorom, te pisara Šebnu i starješine svećeničke zaogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji, sinu Amozovu.
3A oni su mu rekli: “Ovako govori Ezekija: ‘Ovaj dan je dan nevolje i ukora i hule; jer su djeca stigla do rođenja, a nema snage da se rode.
4Možda će GOSPOD, Bog tvoj, čuti riječi Rabšakea, koga je kralj asirski, njegov gospodar, poslao da sramoti Boga živoga, te će prekoriti riječi koje je čuo GOSPOD, Bog tvoj. Zato podigni molitvu svoju za ostatak koji je još preostao.’ ”
5Tako su sluge kralja Ezekije došle k Izaiji.
6Nato im je Izaija rekao: “Ovako recite gospodaru svome: ‘Ovako govori GOSPOD: Ne boj se riječi koje si čuo, kojima su sluge kralja asirskoga na mene hulile.
7Evo, poslat ću buru na njega pa će čuti glasinu te će se vratiti u zemlju svoju; i učinit ću da padne od mača u svojoj vlastitoj zemlji.’ ”
8Tako se Rabšake vratio i našao kralja asirskoga kako ratuje protiv Libne, jer je bio čuo da je on otišao iz Lakiša.
9Tada je čuo kako govore o Tirhaki, kralju etiopskomu: “Izašao je zaratiti s tobom”. I kad je to čuo, poslao je glasnike k Ezekiji govoreći:
10“Ovako kažite Ezekiji, kralju Judinu, govoreći: ‘Ne daj da te prevari Bog tvoj u kojega se ti pouzdaješ, govoreći: Jeruzalem neće biti predan u ruke kralja asirskoga.
11Evo, sâm si čuo što su učinili kraljevi asirski svim zemljama, kako su ih potpuno uništili. Zar ćeš se ti izbaviti?
12Jesu li bogovi narodâ izbavili one koje su očevi moji uništili, kao Gozan i Haran i Rezef i sinove Edenove koji su bili u Telasaru?
13Gdje je kralj hamatski i kralj arpadski i kralj grada Sefarvaima, Hene i Ive?’ ”
Ezekija moli za izbavljenje
14I Ezekija je primio pismo iz ruke glasnikâ i pročitao ga. Zatim je Ezekija ušao u Dom GOSPODNJI te ga je razvio pred GOSPODOM.
15Tada se Ezekija pomolio GOSPODU govoreći:
16“GOSPODE nad vojskama, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubinima, ti si Bog, baš samo ti, svih kraljevstava zemaljskih; ti si načinio nebo i zemlju.
17Prikloni uho svoje, GOSPODE, i čuj; otvori oči svoje, GOSPODE, i vidi. I poslušaj sve riječi Sanheribove koje je poslao da sramoti Boga živoga.
18Doista, GOSPODE, kraljevi asirski opustošili su sve narode i zemlje njihove,
19i bacili su bogove njihove u oganj, jer oni nisu bili bogovi, nego djelo ruku čovječjih, drvo i kamen. Stoga su ih uništili.
20Stoga sada, GOSPODE, Bože naš, spasi nas iz ruke njegove, da bi sva kraljevstva zemaljska spoznala da si ti GOSPOD, baš ti jedini.’ ”
21Tada je Izaija, sin Amozov, poručio Ezekiji govoreći: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Pošto si me molio protiv Sanheriba, kralja asirskoga,
22ovo je riječ koju je GOSPOD izgovorio glede njega: Djevica, kći sionska, prezrela te je i podsmjehivala ti se; kći jeruzalemska mahala je glavom za tobom.
23Koga si grdio i koga si hulio? I protiv koga si glas svoj uzvisivao i oči svoje podizao u visinu? Baš protiv Svetog Izraelova!
24Po slugama svojim Gospodina si grdio. I rekao si: S mnoštvom bojnih kola svojih ja sam se popeo na visove gora, na krajeve libanonske, i posjeći ću visoke cedrove i birane jele njegove; i ući ću na njegove krajnje visine i šumu Karmela njegova.
25Ja sam kopao i vodu sam pio, i stopalima nogu svojih isušio sam sve rijeke po mjestima opasanim.
26Nisi li već davno čuo, kako sam ja to napravio i od davnih vremena to oblikovao? Sada to činim da se događa, i ti trebaš prometnuti gradove utvrđene u razvaljene gomile.
27Stoga su stanovnici njihovi bili male snage, prestrašeni su bili i smeteni; bili su kao trava poljska i kao zeleno bilje, kao trava na krovovima kuća i kao žito opaljeno prije nego što je naraslo.
28Ali ja znam boravište tvoje i izlaske tvoje i dolaske tvoje, i bijes tvoj protiv mene.
29Zato što je bijes tvoj protiv mene i buka tvoja do ušiju mojih stigla, stoga ću ti kolut svoj u nos staviti i uzde svoje u usnice tvoje, i vratit ću te putem kojim si došao.
30A ovo će ti biti znak: ove ćete godine jesti što naraste samo po sebi, a druge godine ono što od istoga nikne, a treće godine sijte i žanjite i vinograde sadite pa jedite urod njegov.
31A ostatak koji je preživio od doma Judina ponovo će pustiti korijen u dubinu i donijeti urod u visini.
32Jer će iz Jeruzalema izaći ostatak, i preživjeli s gore Siona. Revnost GOSPODA nad vojskama to će učiniti.’
33Stoga ovako govori GOSPOD glede kralja asirskoga: ‘Neće on ući u ovaj grad ni strijelu ovamo neće odapinjati; ni neće doći pred njega sa štitom, ni nasipavati nasipe protiv njega.
34Putem kojim je došao, njime će se i vratiti, i u ovaj grad on neće ući’, govori GOSPOD.
35‘Jer ja ću braniti ovaj grad da ga spasim radi sebe i radi sluge svoga Davida.’ ”
36Tada je izašao anđeo GOSPODNJI i pobio u asirskome taboru stotinu i osamdeset i pet tisuća ljudi. I kad su ustali rano ujutro, gle, svi su ti bili mrtva tijela.
37Tako je Sanherib, kralj asirski, odstupio i otišao te se vratio i nastanio u Ninivi.
38I dogodilo se, dok je on iskazivao štovanje u domu Nisroka, boga svojega, da su ga sinovi njegovi Adramelek i Šarezer udarili mačem; zatim su oni pobjegli u zemlju armensku. A Esarhadon sin njegov zakraljio se umjesto njega.
Trenutno odabrano:
Izaija 37: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA