Hebrejima 7:1-12

Jer je taj Melkisedek, kralj Šalema, svećenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Abrahama kad se ovaj vraćao s pokolja kraljeva, i blagoslovio ga, i kojemu je Abraham dodijelio desetinu od svega; onaj čije je ime u prijevodu najprije “Kralj pravednosti”, a poslije toga i “Kralj Šalema”, to jest “Kralj mira”: bez oca, bez majke, bez porijekla, kojemu dani nemaju ni početka ni život kraja, nego je nalik Sinu Božjemu, on ostaje svećenik neprestano. Ali promatrajte koliko je velik taj kome je i patrijarh Abraham dao desetinu od plijena. I doista, i oni od sinova Levijevih koji primaju službu svećenstva imaju po Zakonu zapovijed ubirati desetinu od naroda, to jest od braće svoje, premda su i oni izašli iz bokova Abrahramovih. Ali on, koji ne vuče porijeklo od njih, primio je desetinu od Abrahama i blagoslovio onoga koji je imao obećanja. I bez ikakva proturječja, veći blagoslivlja manjega. I tako ovdje desetine primaju ljudi koji umiru, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. I tako reći, po Abrahamu je i Levi, koji inače prima desetine, dao desetinu, jer je još bio u bokovima očevim kad ga je susreo Melkisedek. Ako je, dakle, savršenstvo bilo po levitskom svećenstvu jer je narod pod njim primio Zakon, zbog čega bi još bilo potrebno da ustaje drugi svećenik, po redu Melkisedekovu, a da se ne imenuje po redu Aronovu? Jer kad se mijenja svećenstvo, nužno se mijenja i Zakon.