Postanak 50:12-26

Tako su njegovi sinovi postupili kako im je on zapovjedio; jer su ga sinovi njegovi odnijeli u zemlju kanaansku te ga pokopali u špilji na polju Makpeli, ispred Mamre, koju je Abraham kupio s poljem od Efrona Hetita kao posjed za grobnicu. Zatim se Josip vratio u Egipat: on i braća njegova i svi koji su s njim išli pokopati njegova oca, nakon što je pokopao oca svoga. A kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekli su: “Možda nas Josip zamrzi, pa nam doista uzvrati za sve zlo što smo mu učinili. Tako su Josipu poslali glasnika govoreći: “Tvoj je otac prije smrti zapovjedio, govoreći: ‘Ovako recite Josipu: molim te, sada oprosti prijestup braći svojoj i njihov grijeh jer su ti učinili zlo.’ A sada te molimo, oprosti prijestup slugama Boga oca tvoga!” A Josip se rasplakao dok su mu govorili. Zatim su i njegova braća došla te pali pred licem njegovim i rekli: “Evo, tvoje smo sluge!” Nato im je Josip odgovorio: “Ne bojte se! Jesam li ja na mjestu Boga? Ali što se vas tiče, vi ste protiv mene smišljali zlo; ali je Bog to namijenio na dobro, da ostvari kao što je to dan danas: da sačuva žive mnoge ljude. Stoga se ne bojte! Ja ću vas i vaše malene prehranjivati.” Zatim ih je tješio i ljubazno im govorio. Tako je Josip prebivao u Egiptu: on i ukućani oca njegova; a poživio je Josip stotinu i deset godina. I Josip je gledao djecu Efrajimovu do trećeg naraštaja; i djeca Makira, Manašeova sina bila su othranjena na Josipovim koljenima. Zatim je Josip rekao braći svojoj: “Ja umirem! A vas će Bog sigurno pohoditi i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu.” Tada je Josip obvezao zakletvom sinove Izraelove govoreći: “Bog će vas zasigurno pohoditi, a vi morate ponijeti moje kosti odavde!” Tako je Josip umro kad je bio star sto i deset godina; zatim su ga balzamirali i položili u lijes u Egiptu.