Zatim ih je Josip uzeo obojicu, Efrajima svojom desnicom, Izraelu s lijeve strane, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu s desne strane, te ih približio k njemu.
A Izrael je ispružio desnicu svoju te ju položio na glavu Efrajimovu, koji je bio mlađi, a svoju ljevicu na Manašeovu glavu, tako je namjerno namjestio ruke svoje, jer je Manaše bio prvorođenac.
Tako je blagoslovio Josipa te rekao: “Bog, pred kojim su hodili očevi moji Abraham i Izak, Bog koji me hranio cijelog života mojega do dana današnjega,
Anđeo koji me je otkupio od svakoga zla, neka blagoslovi dječake! I neka se oni prozovu mojim imenom i imenom mojih očeva Abrahama i Izaka; i neka prerastu u mnoštvo usred zemlje!”
A kad je Josip opazio da je njegov otac položio desnicu svoju na Efrajimovu glavu, zamjerilo mu se, pa je podigao očevu ruku da ju premjesti s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.
Onda je Josip rekao ocu svome: “Ne tako, oče moj, jer ovo je prvorođenac; položi desnicu svoju na njegovu glavu!”
A njegov je otac to odbio te rekao: “Znam, sine moj, znam! I on će postati narod, pa će i on biti velik. Ali će doista njegov mlađi brat biti veći od njega, a njegovo će sjeme postati mnoštvo naroda.”
Tako ih je toga dana blagoslovio, govoreći: “U tebi će se Izrael blagoslivljati, govoreći: Bog te učinio kao Efrajima i Manašea!” Tako je Efrajima postavio ispred Manašea.
Zatim je Izrael rekao Josipu: “Evo, ja umirem, ali Bog će biti s vama i vratit će vas u zemlju vaših očeva.
Štoviše tebi sam darovao jedan dio više nego braći tvojoj, što sam ga mačem svojim i lukom svojim uzeo iz ruke Amorejaca.”