Postanak 41
41
Josip tumači faraonov san
1I dogodilo se na kraju dvije pune godine da je faraon usnio, i gle, stajao je pored rijeke.
2I, gle, iz rijeke je izašlo sedam lijepih i debelih krava, te su pasle na livadi.
3A, evo, poslije njih je izašlo iz rijeke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, pa su stajale uz one druge krave na ivici rijeke.
4Tada su ružne i mršave krave pojele sedam lijepih i debelih krava. Tako se faraon probudio.
5Zatim je zaspao te usnio drugi put. I, gle, na jednoj je stabljici izraslo sedam punih i dobrih klasova.
6A, evo, poslije njih je isklijalo sedam klasova mršavih i opaljenih istočnim vjetrom.
7Onda je sedam mršavih klasova proždrlo sedam bujnih i punih klasova. Uto se faraon probudio i, gle, to je bio san.
8I dogodilo se ujutro da se duh njegov uznemirio; zatim je poslao da dozovu sve čarobnjake egipatske i sve mudrace njihove; onda im je faraon ispripovjedio svoj san, ali ih nitko nije mogao protumačiti faraonu.
9Tada je glavni peharnik ispričao faraonu govoreći: “Danas se prisjećam pogrešaka svojih:
10faraon se razgnjevio na sluge svoje te me stavio u pritvor u kuću zapovjednika straže, i mene i glavnog pekara.
11Onda smo jedne noći usnili san, ja i on, svaki je od nas usnio san koji je imao tumačenje svoje.
12A s nama je ondje bio mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže, pa smo njemu ispripovjedili, a on nam je protumačio snove naše; svakomu je protumačio san njegov.
13I dogodilo se kako nam je protumačio, tako je i bilo. Mene je ponovo postavio u službu moju, a njega je objesio.
14Tada je faraon poslao da se dozove Josip, pa su ga žurno izveli iz podzemne tamnice. Zatim se obrijao i zamijenio odjeću svoju te došao pred faraona.
15Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, i nitko ga ne može protumačiti; a čuo sam kako o tebi govore da možeš razumjeti san i protumačiti ga.”
16Nato je Josip odgovorio faraonu govoreći: “Nije na meni; Bog će dati faraonu umirujući odgovor.”
17Zatim je faraon rekao Josipu: “U snu svome, evo, ja stojim na obali rijeke;
18i, gle, iz rijeke je izašlo sedam krava, debelih i lijepih, te su pasle na livadi.
19A, evo, poslije njih je izašlo sedam drugih krava, jadnih i ružnih i mršavih; tako loše kakve nikad nisam vidio u svoj zemlji egipatskoj.
20Uto su mršave i ružne krave pojele prvih sedam debelih krava;
21a kad su ih pojele, nije se moglo prepoznati da su ih pojele, nego su još uvijek bile ružne kao na početku. Tako sam se probudio.
22Zatim sam opazio u snu svom i, gle: na jednoj je stabljici izraslo sedam punih i dobrih klasova.
23A, evo, poslije njih je isklijalo sedam klasova uvenulih, mršavih i opaljenih istočnim vjetrom.
24Uto su mršavi klasovi proždrli sedam dobrih klasova. Zatim sam ovo ispričao čarobnjacima, ali mi nitko nije mogao razjasniti.
25Onda je Josip odgovorio faraonu: “Jedan je san faraonov: Bog je pokazao faraonu što će uskoro učiniti.
26Sedam dobrih krava su sedam godina; i sedam dobrih klasova su sedam godina. San je jedan.
27I sedam mršavih i ružnih krava što su izašle poslije njih su sedam godina; a sedam praznih klasova opaljenih istočnim vjetrom bit će sedam gladnih godina.
28To je ono što sam govorio faraonu: Bog je pokazao faraonu ono što će uskoro učiniti.
29Evo, dolazi sedam godina velikog obilja diljem cijele zemlje egipatske.
30A poslije toga nastupit će sedam godina gladi, te će biti zaboravljeno sve obilje u zemlji egipatskoj. Tako će glad iscrpiti zemlju,
31pa se neće ni znati o izobilju u zemlji, zbog gladi koja će poslije doći, jer će biti vrlo strašna.
32I zbog toga se faraonu taj san dvaput ponovio to je zato što je Bog taj događaj potvrdio, i Bog će to ubrzo provesti.
33Stoga neka faraon sada potraži odmjerena i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.
34Neka faraon učini to i neka postavi nadglednike nad zemljom te sakupi petinu od zemlje egipatske za sedam godina obilja.
35I neka skupljaju svu hranu za onih dobrih godina što dolaze, te pod rukom faraonovom nakupljaju žito, i neka hranu čuvaju u gradovima.
36Tako će ova hrana biti u spremištu u zemlji za sedam godina gladi što će biti u zemlji egipatskoj, da zemlja ne propadne zbog gladi.
37I takvo što je bilo dobro u očima faraonovim i u očima svih slugu njegovih.
38Nato je faraon rekao slugama svojim: “Možemo li naći nekoga kao što je ovaj, čovjeka u kome je Duh Božji?”
39Onda je faraon rekao Josipu: “Budući da je Bog sve to tebi pokazao, nitko nije tako odmjeren i mudar kao što si ti.
40Ti ćeš biti postavljen nad domom mojim i sav će se narod moj vladati prema riječi tvojoj; samo prijestoljem ja ću biti veći od tebe.”
41Tada je faraon rekao Josipu: “Eto, tebe sam postavio nad svom zemljom egipatskom.”
42Zatim je faraon skinuo s ruke svoje prsten svoj i stavio ga na Josipovu ruku, pa ga odjenuo u odjeću od finoga lana, a oko vrat mu stavio zlatan lanac.
43Onda je učinio da ga voze u kolima koja su bila druga iza njega, a pred njim su vikali: “Na koljena!” Tako ga je postavio vladarom nad svom zemljom egipatskom.
44Zatim je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, a mimo tebe neće nitko dići ruke ili noge svoje u svoj zemlji egipatskoj.”
45Onda je faraon nadjenuo Josipu ime “Zafenatpaneah”, i za ženu mu dao Asenatu, kćer Potifara, svećenika iz Ona. Onda je Josip krenuo po svoj zemlji egipatskoj.
46A Josip je bio star trideset godina kad je stupio pred faraona, kralja egipatskog. Zatim je Josip otišao ispred lica faraonova i krenuo po svoj zemlji egipatskoj.
47I za sedam godina obilja zemlja je rodila na pregršt,
48a on je u tih sedam godina skupio svu hranu što je bila u zemlji egipatskoj te hranu pohranio u gradovima; hranu iz polja koja je bila oko svakog grada, pohranio je u njega.
49Tako je Josip nagomilao vrlo mnogo žita, kao pijeska morskog, dok nije prestao brojiti, jer mu nije bilo broja.
50A prije nego su nastupile godine gladi, Josipu su se rodila dva sina koje mu je rodila Asenata, kći Potifara, svećenika iz Ona.
51Tako je Josip prvorođencu nadjenuo ime Manaše, “jer mi je Bog dao da zaboravim svu muku i čitav dom oca svog.”
52A drugomu je nadjenuo ime Efrajim, “jer me je Bog učinio plodnim u zemlji tjeskobe moje.”
53Zatim je završilo sedam godina obilja koje je bilo u zemlji egipatskoj,
54te počelo dolaziti sedam godina gladi, kako je Josip rekao; tada je glad bila u svim zemljama, ali je u svoj zemlji egipatskoj bilo kruha.
55A kad je sva zemlja egipatska izgladnjela, narod je zavapio faraonu za kruh; a faraon je rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu; što vam on kaže, učinite!”
56Tako je nastala glad po svom licu zemlje, pa je Josip otvorio sve žitnice i prodavao je Egipćanima; a glad se strašno povećavala u zemlji egipatskoj.
57Tada su iz svih zemalja dolazili u Egipat k Josipu kupovati žito, zato što je glad bila tako strašna u svim zemljama.
Trenutno odabrano:
Postanak 41: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA