Postanak 33:1-20

Zatim je Jakov podigao oči svoje i pogledao i, gle, došao je Ezav i s njim četiri stotine muškaraca. Onda je on razdijelio djecu Lei i Raheli i dvjema sluškinjama. A sluškinje i djecu njihovu je postavio naprijed, pa za njima Leu i djecu njenu, a Rahelu i Josipa na kraju. Zatim je on prošao ispred njih, pa se poklonio do zemlje sedam puta dok se nije približio bratu svom. A Ezav mu je potrčao u susret pa ga zagrlio i pao mu oko vrata te ga poljubio te su zaplakali. Tada je podigao oči svoje i ugledao žene i djecu, te upitao: “Tko su ovi s tobom?” A on je odgovorio: “Djeca koju je Bog milostivo podario slugi tvome.” Uto su sluškinje pristupile, one i djeca njihova, te su se poklonili. Onda je pristupila i Lea s djecom svojom pa su se poklonili, a zatim su prišli Josip i Rahela te su se i oni poklonili. Tada je on upitao: “Što kaniš sa svim ovim stadima koje sam sreo?” A on je odgovorio: “Ona su da nađem milost u očima gospodara svoga.” Nato je Ezav rekao: “Ja imam dovoljno, brate moj; zadrži za sebe ono što imaš.” A Jakov je rekao: “Ne, molim te, ako sam sada našao milost u očima tvojim, onda primi dar moj iz ruke moje; jer pošto sam vidio lice tvoje, kao da sam vidio lice Božje pa si ti bio zadovoljan sa mnom. Primi, molim te, blagoslov moj što sam ti donio, zato što je Bog postupao milostivo prema meni i zato što imam dosta.” Tako ga je nagovorio, pa je to primio. Zatim je rekao: “Hajdemo na put i pođimo, a ja ću ići pred tobom!” A on mu je odgovorio: “Zna gospodar moj da su djeca osjetljiva, a sa mnom su stada i krda s mladima, pa ako ih ljudi pretjerano gone jedan dan, čitavo će stado uginuti. Molim te, neka gospodar moj prođe ispred sluge svoga, a ja ću dalje voditi lagano, prema tome kako stoka ide preda mnom i djeca budu u stanju izdržati, sve dok ne stignem gospodaru svome u Seir. Onda je Ezav rekao: “Dopusti mi sada da ti ostavim barem neke od ljudi koji su sa mnom.” Ali je on odgovorio: “Jeli to potrebno? Neka ja nađem milost u očima gospodara svoga.” Tako se Ezav onog dana vratio putem svojim u Seir. A Jakov je otputovao u Sukot te sagradio sebi kuću, a za stoku svoju načinio sjenice. Stoga je ono mjesto nazvano imenom Sukot. Tako je Jakov stigao u Šalem, grad Šekema, koji je u zemlji kanaanskoj pošto se vratio iz Padanarama. Zatim je razapeo šator svoj pred gradom. I kupio je komad zemljišta, gdje je raširio šator svoj, iz ruke sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu novčića. Tada je tamo podigao žrtvenik i nazvao ga “Elelohe-Izrael.”