YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Postanak 30

30
1A kad je Rahela vidjela da Jakovu ne rađa djece, zavidjela je Rahela sestri svojoj pa je rekla Jakovu: “Daj mi djecu, ili ću umrijeti!”
2Tada je Jakov planuo srdžbom na Rahelu i rekao: “Jesam li ja na mjestu Boga koji ti je uskratio plod utrobe?”
3A ona je odgovorila: “Evo sluškinje moje Bilhe; uđi k njoj, pa će roditi na koljenima mojim, da po njoj i ja mogu imati djecu.”
4Tako mu je ona dala sluškinju svoju Bilhu za ženu, i Jakov je ušao k njoj,
5te je Bilha začela i rodila Jakovu sina.
6Nato je Rahela rekla: “Bog mi je presudio i isto tako čuo glas moj te mi podario sina.” Stoga mu je nadjenula ime Dan.
7Zatim je Rahelina sluškinja Bilha opet začela i rodila Jakovu drugog sina.
8Tada je Rahela rekla: “Silovitim hrvanjem sam se hrvala sa sestrom svojom i nadvladala”, te mu nadjenula ime Naftali.
9Kad je Lea vidjela da je prestala rađati, uzela je sluškinju svoju Zilpu pa je dala Jakovu za ženu.
10Zatim je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,
11i Lea je rekla: “Dolaze čete!” I nadjenula mu ime Gad.
12Zatim je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu drugog sina.
13A Lea je uskliknula: “Sretna sam, jer će me djevojke zvati blaženom!” Tako mu je nadjenula ime Ašer.
14Zatim je Ruben otišao u polje, u vrijeme žetve pšenice, i našao mandragore pa ih donio majci svojoj Lei. Onda je Rahela rekla Lei: “Daj mi, molim te, od mandragora sina tvoga!”
15A ona joj je odgovorila: “Je li ti malo što si mi muža moga uzela, pa hoćeš uzeti i mandragore sina moga?” Nato je Rahela odgovorila: “Stoga neka noćas legne s tobom za mandragore sina tvoga.”
16Uto se Jakov uvečer vraćao s polja, a Lea mu je izašla u susret i rekla: “Moraš ući k meni, jer sam te zaista unajmila za mandragore sina svog.” Tako je on one noći legao s njom.
17I Bog je uslišao Leu te je začela i Jakovu rodila petog sina.
18Onda je Lea rekla: “Bog mi je udijelio nadnicu moju, jer sam sluškinju svoju dala mužu svome.” Tako mu je nadjenula ime Isakar.
19Zatim je Lea ponovo začela i Jakovu rodila šestog sina.
20Tada je Lea rekla: “Bog mi je dodijelio dobar miraz; sada će muž moj sa mnom prebivati, jer sam mu rodila šest sinova.” I nadjenula mu ime Zebulun.
21A poslije je rodila kćer, i nadjenula joj ime Dina.
22Uto se Bog sjetio Rahele; i Bog ju je uslišao te joj otvorio utrobu.
23Zatim je začela i rodila sina, te rekla: “Bog je uklonio sramotu moju.”
24I nadjenula mu je ime Josip i rekla: “GOSPOD će mi pridodati drugog sina.”
25I dogodilo se, kad je Rahela rodila Josipa, da je Jakov rekao Labanu: “Otpremi me da mogu ići u svoje mjesto i svoju zemlju!
26Daj mi žene moje i djecu moju, za koje sam te služio, i pusti me da idem, jer znaš službu moju kako sam ti odslužio.”
27Nato mu je Laban odgovorio: “Molim te, ako sam našao naklonost u tvojim očima, ostani; jer sam spoznao iz iskustva da me GOSPOD blagoslivljao radi tebe.”
28Onda je rekao: “Odredi mi plaću svoju, i ja ću ti dati.”
29A on mu je odgovorio: “Ti znaš kako sam ti služio i kako je bilo stoci tvojoj sa mnom;
30jer je bilo malo što si imao prije nego sam došao, a sada se povećalo u mnoštvo; i GOSPOD te blagoslivljao od dolaska moga. A sada, kada da se pobrinem i za svoj dom?”
31Tada je upitao: “Što da ti dam?” A Jakov je odgovorio: “Ništa mi nemoj dati! Ako mi ovo učiniš, ja ću ponovo napasati i čuvati stado tvoje.
32Danas ću proći kroz sve stado tvoje, odvojiti odande svaku šarenu i pjegastu stoku, i svu smeđu stoku među ovcama, te pjegasto i šareno među kozama; i od takvih će mi biti nadnica.
33Tako, kad ubuduće dođeš radi nadnice moje, pravednost će moja za mene govoriti pred licem tvojim: svaka koja kod mene ne bude šarena i pjegava među kozama i smeđa među ovcama, ta će se smatrati ukradenom.”
34Nato je Laban odgovorio: “Gle, neka bude tako prema riječi tvojoj.”
35I tog je dana odvojio prugaste i pjegaste jarce, i sve šarene i pjegaste koze, svaku koja je imala na sebi bijelo, i sve smeđe među ovcama, te ih predao u ruke sinovima svojim.
36Zatim je između sebe i Jakova načinio razmak od tri dana putovanja, a Jakov je napasao ostatak stada Labanova.
37Tada je Jakov uzeo sebi zelenog pruća od topole i od lijeske i kestena, pa na njima oljuštio bijele pruge, te se pokazalo bijelo koje je bilo na pruću.
38Onda je pruće što je oljuštio postavio pred stoku u korita, u pojila, kad su stada dolazila piti, da bi se parila kad su dolazila piti.
39Tako su se stada parila ispred pruća i mladila stoku prugastu, pjegastu i šarenu.
40Zatim je Jakov odvajao janjce te lica stada usmjeravao na prugaste i potpuno smeđe u stadu Labanovu. Tako je sebi stvarao vlastita stada i nije ih stavljao do Labanove stoke.
41I dogodilo se, kada se snažnija stoka parila, da je Jakov stavljao pruće u korita pred oči stoke, da se mogu pariti kod pruća.
42Ali kad je stoka bila slaba, nije ga stavljao tako da su slabije bile za Labana, a snažnije za Jakova.
43Tako je čovjek neizmjerno napredovao; a imao je brojnu stoku i sluškinje i sluge i deve i magarad.

Trenutno odabrano:

Postanak 30: BKJ

Istaknuto

Podijeli

Kopiraj

None

Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj