Postanak 21:1-34

Onda je GOSPOD pohodio Saru kako je rekao, i GOSPOD je učinio Sari kako je govorio. Jer Sara je začela i rodila Abrahamu sina u starosti njegovoj, u određeno vrijeme o kojem mu je govorio Bog. I Abraham je sinu svom što mu se rodio, koga mu je rodila Sara, nadjenuo ime Izak. I obrezao je Abraham sina svoga Izaka kad mu je bilo osam dana, kako mu je Bog zapovjedio. A Abraham je bio star stotinu godina kad mu se rodio Izak, sin njegov. Zatim je Sara rekla: “Bog me naveo da se nasmijem tako da će se svi koji čuju smijati sa mnom.” Zatim je rekla: “Tko bi rekao Abrahamu da će Sara djecu dojiti? Jer sam mu sina rodila u starosti njegovoj.” Tako je dijete poraslo i bilo odbijeno od prsiju; i Abraham je priredio veliku gozbu u dan kad je Izak bio odbijen od prsiju. Uto je Sara opazila kako se sin Hagare Egipćanke, koga je rodila Abrahamu, izruguje. Zato je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu ropkinju i sina njena, jer sin ropkinje ove neće biti baštinik sa sinom mojim, s Izakom. A to je bilo jako mučno u očima Abrahamovim zbog sina njegova. Tada je Bog rekao Abrahamu: “Neka to ne bude mučno u očima tvojim zbog dječaka i zbog ropkinje tvoje; sve što ti je Sara rekla, poslušaj glas njen, jer će se po Izaku nazvati sjeme tvoje. A ja ću i od sina ropkinje načiniti narod, jer je sjeme tvoje.” Zatim je Abraham ustao rano ujutro i uzeo kruh i mijeh vode pa dao Hagari, pošto je to stavio na ramena njena, i dječaka, te je otpustio. I ona je otišla i lutala po pustinji Beeršebe. Onda je voda u mijehu bila potrošena, pa je spustila dječaka pod jedan od grmova, a ona je otišla i sjela nasuprot, daleko koliko se može lukom dobaciti, jer je rekla: “Da ne gledam umiranje djeteta.” I sjela je nasuprot njemu te podigla glas svoj i zaplakala. I Bog je čuo glas dječaka pa je anđeo Božji doviknuo Hagari s neba i rekao joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo glas dječaka tamo gdje je. Ustani! Podigni dječaka i drži ga u naručju svome; jer ja ću ga načiniti narodom velikim.” Tada joj je Bog otvorio oči te je opazila zdenac s vodom; onda je otišla i napunila mijeh vodom te dala dječaku piti. I Bog je bio s dječakom; tako je on odrastao i prebivao u pustinji te postao strijelac. A prebivao je u pustinji Paranu; onda mu je majka dovela ženu iz zemlje egipatske. I dogodilo se u to vrijeme da su Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, rekli Abrahamu govoreći: “Bog je s tobom u svemu što ti radiš. Zato mi se sad ovdje zakuni Bogom da me nećeš varati, ni sinove moje, ni sinove mojih sinova nego da ćeš meni i zemlji u kojoj si boravio činiti prema dobroti što sam ja tebi iskazivao.” Nato je Abraham rekao: “Zaklet ću se!” Zatim je Abraham prekorio Abimeleka zbog zdenca s vodom što su ga sluge Abimelekove nasilno oduzele. A Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to učinio, ni ti mi nisi rekao, niti sam dosada čuo o tome, osim danas.” Tada je Abraham uzeo ovaca i goveda te ih podario Abimeleku, pa su njih dvojica sklopili savez. Zatim je Abraham izdvojio sedam janjaca iz stada zasebno, a Abimelek je upitao Abrahama: “Što znače ovih sedam janjaca koje si izdvojio zasebno?” A on je odgovorio: “Uzet ćeš sedam janjaca iz ruke moje da mi budu svjedokom da sam ja iskopao ovaj zdenac.” Zato je ono mjesto prozvao Beeršeba, jer su se tamo obojica zakleli. Tako su sklopili savez u Beeršebi; onda su Abimelek i Fikol, zapovjednik vojske njegove, ustali i vratili se u zemlju Filistejsku. Zatim je Abraham zasadio u Beeršebi gaj i tamo prizvao ime GOSPODA, Boga vječnoga. I Abraham je boravio u zemlji filistejskoj mnogo dana.