Propovjednik 2
2
Ispraznost užitaka
1Ja sam rekao u srcu svome: “Hajde sada da te isprobam veseljem, stoga se naslađuj užicima!” I gle, i to je ispraznost!
2O smijehu sam rekao: “Ludost je!”. O veselju: “Što ono donosi?”
3Nastojao sam u srcu svome predati se vinu, a ipak srce upoznati s mudrošću; i prigrliti ludost, dok ne vidim što je to dobro za sinove ljudske, ono što čine pod nebom sve dane života svoga.
4Učinio sam si velika djela: sagradio sam sebi kuće, zasadio si vinograde;
5načinio sam si vrtove i voćnjake, zasadio u njima stabala svakovrsnih plodova.
6Načinio sam si jezerca vodena da natapam njima šume gdje rastu stabla.
7Stekao sam si sluge i sluškinje, a imao sam sluge rođene u domu mome, i imao sam veliki posjed od krupne i sitne stoke više od svih onih koji su bili prije mene u Jeruzalemu.
8Sakupio sam si i srebra i zlata i osobito blago kraljeva i pokrajina, nabavio sam si pjevače i pjevačice i užitke za sinove ljudske, kao i glazbala svakovrsna.
9Tako sam postao velik, i napredovao više od svih koji su bili prije mene u Jeruzalemu; i mudrost moja ostala je sa mnom.
10I sve što su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti sam srcu svojemu uskratio bilo kakvo veselje, budući da se srce moje radovalo svakom trudu mojem, i to je bio moj dio od svakoga moga truda.
11Tada sam pogledao na sva djela koja su moje ruke napravile, i na trud kojim sam se trudio to učiniti, i gle, sve je bilo ispraznost i mučenje duha! I nema ništa korisno pod suncem.
12Zatim sam se okrenuo promotriti mudrost i mahnitost i ludost. Jer što može učiniti čovjek koji dolazi poslije kralja? Baš ono što je već učinjeno.
13Nato sam ja uvidio da mudrost nadmašuje ludost, kao što svjetlost nadmašuje tamu.
14Mudracu su oči u glavi njegovoj, a luđak hoda u tami. Ali sam i sâm uvidio da se jedan događaj događa svima njima.
15Tada sam ja rekao u srcu svome: “Kao što se događa luđaku, tako se događa i meni. Zašto da onda ja budem još mudriji?” Nato sam rekao u srcu svome: “I to je ispraznost!”
16Jer ne postoji zauvijek spomen na mudrog više nego na ludog: budući da će u danima koji dolaze sve biti zaboravljeno! I kako umire mudrac? Kao i luđak.
17Stoga sam zamrzio život, pošto je posao koji je učinjen pod suncem meni mučan: jer je sve ispraznost i mučenje duha.
18Da, ja sam zamrzio sav svoj trud kojim sam se trudio pod suncem: zato što to ostavljam čovjeku koji će biti poslije mene.
19Tko zna hoće li on biti mudar čovjek ili luđak? Hoće li pak on gospodariti nad svim mojim trudom kojim sam se trudio i u čemu sam se pokazao mudrim pod suncem. I to je ispraznost.
20Zato sam ja došao na to da sam počeo srcem svojim očajavati zbog svega truda kojim sam se trudio pod suncem.
21Jer postoji čovjek čiji je trud u mudrosti i znanju i pravičnosti, pa sve to ostavlja čovjeku koji se nije trudio oko toga za njegov dio. I to je ispraznost i veliko zlo.
22Jer što čovjek ima od svega svoga truda i muke srca svoga kojom se trudi pod suncem?
23Jer su svi njegovi dani tužni, i mučenje njegovo je jad; da, ni noću srce njegovo nema spokoja. I to je ispraznost.
24Ne postoji ništa bolje za čovjeka, nego da može jesti i piti i da duša njegova može uživati dobra od truda njegovog. I ja sam vidio da je i to bilo od Božje ruke.
25Jer tko može jesti, ili tko drugi može žuriti onamo, više nego ja?
26Jer Bog daje čovjeku, koji je dobar u njegovim očima, mudrost i znanje i radost. No grešniku daje patnju da sakuplja i gomila da može dati za onoga koji je dobar pred Bogom. I to je ispraznost i mučenje duha.
Trenutno odabrano:
Propovjednik 2: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA