2. Kraljevima 5:20-27

No Gehazi, sluga Elizeja, Božjega čovjeka, je rekao: “Evo, moj gospodar poštedio je Naamana, toga Sirijca, i nije primio ništa iz ruke njegove od onoga što je donio. No, tako mi života GOSPODNJEG, potrčat ću za njim i uzet ću nešto od njega.” Tako je Gehazi počeo slijediti Naamana. A kad ga je Naaman vidio kako trči za njim, iskočio je s bojnih kola njemu u susret te ga upitao: “Je li sve dobro?” A on je odgovorio: “Sve je dobro. Moj gospodar me je poslao govoreći: ‘Evo, upravo sada su iz Efrajimove gore k meni stigla dva mladića od sinova proročkih. Daj im, molim te, talenat srebra i dva odijela za presvlačenje.” Nato je Naaman rekao: “Hajde, uzmi dva talenta!” I navaljivao je na njega te svezao dva talenta srebra u dvije vreće, i dva odijela za presvlačenje, pa ih je položio na dvojicu svojih slugu da ih nose pred njim. A kad je ovaj stigao do kule, uzeo ih je iz njihovih ruku i pohranio ih u kući. Zatim je otpustio ljude te su oni otišli. Ali je on došao te stao pred svoga gospodara. A Elizej ga je upitao: “Odakle dolaziš, Gehazi?” A on je odgovorio: “Tvoj sluga nije nikamo odlazio.” Tada mu je rekao: “Nije li srce moje išlo s tobom, kad je čovjek sišao sa svojih kola tebi u susret? Je li vrijeme da se primi novac i da se primi odjeća i maslinici i vinogradi i ovce i volovi i sluge i sluškinje? Stoga će se guba Naamanova prionuti za tebe i za tvoje sjeme zauvijek.” I on se udaljio od njegova lica, kao gubavac bijel kao snijeg.