2. Kraljevima 4:8-37

I zbilo se jednoga dana da je Elizej prolazio kroz Šunem gdje je bila jedna sjajna žena. I ona ga je prinudila da svrati jesti kruha. I zbilo se tako, da kad god bi blizu prolazio, svratio je ondje jesti kruha. I ona je rekla svome mužu: “Evo sada, shvaćam da je sveti čovjek Božji ovaj koji često prolazi pokraj nas. Načinimo malu odaju, molim te, nad zidom te za njega postavimo ondje postelju i stol i stolicu i svijećnjak. I neka bude, kad dođe k nama, da se skloni ondje.” I zbilo se jednoga dana da je on došao onamo te se sklonio u tu odaju te legao ondje. Zatim je rekao svome slugi Gehaziju: “Pozovi tu Šunamku!” I kad ju je pozvao, ona je stala pred njega. Nato mu je rekao: “Kaži joj sad: ‘Evo, pobrinula si se za nas svakojakom pažnjom. Što da se učini za tebe? Hoćeš li da se za tebe govori kralju ili zapovjedniku vojske?’ ” Nato je ona odgovorila: “Ja živim usred svoga naroda.” Nato je on upitao: “Što onda da se učini za nju?” A Gehazi je odgovorio: “Uistinu ona nema sina, a muž joj je star.” Tada je on rekao: “Dozovi je!” I kad ju je dozvao, stala je na vrata. Zatim je rekao: “Dogodine u ovo doba, ti ćeš zagrliti sina.” Nato je ona rekla: “Ne, gospodaru moj, ti čovječje Božji, ne laži sluškinji svojoj!” I žena je začela i rodila sina, u ono doba, kako joj je Elizej rekao, dogodine. A kad je dječak porastao, zbilo se to jednoga dana da je izašao k svome ocu, k žeteocima. I rekao je ocu svome: “Moja glava, moja glava!” Nato je on zapovjedio jednom momku: “Odnesi ga njegovoj majci!” I kad ga je ovaj uzeo i odveo ga njegovoj majci, dječak je sjedio na njezinim koljenima sve do podneva i onda je umro. Tada je ona otišla gore i položila ga na postelju Božjega čovjeka. Zatim je zatvorila vrata za njim i otišla van. Onda je pozvala svoga muža i rekla: “Pošalji mi, molim te, jednoga od momaka i jednog magarca da otrčim do čovjeka Božjeg i vratim se.” Nato je on rekao: “Zašto danas hoćeš ići k njemu? Niti je mlađak niti Šabat.” A ona je rekla: “Bit će dobro!” Zatim je osamarila magarca i rekla svome slugi: “Povedi i kreni! Ne zadržavaj svoje jahanje zbog mene, osim ako ti ne naložim.” Tako je otišla i došla k Božjem čovjeku na goru Karmel. I dogodilo se, kad ju je Božji čovjek ugledao izdaleka, da je rekao svome slugi Gehaziju: “Gle, tamo je ona Šunamka. Otrči sada, molim te, njoj u susret i pitaj je: ‘Jesi li ti dobro? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete dobro?’ ” Nato je ona odgovorila: “Dobro smo.” A kad je došla do Božjeg čovjeka na brdo, obujmila mu je noge. No Gehazi se približio da se odmakne. Uto je Božji čovjek rekao: “Pusti je jer joj je duša izmučena. A GOSPOD je nešto sakrio od mene i nije mi ništa rekao.” Nato je ona rekla: “Zar sam ja zaželjela sina od svoga gospodara? Nisam li govorila: ‘Nemoj me zavaravati?’ ” Tada je on rekao Gehaziju: “Opaši bokove svoje i uzmi moj štap u ruku svoju pa idi! Ako nekoga susretneš, ne pozdravljaj ga; i ako te netko pozdravi, ne odgovaraj mu. A moj štap položi na lice dječaka.” A dječakova majka je rekla: “Tako mi života GOSPODNJEG i tako mi života duše tvoje, neću te ostaviti!” Nato je on ustao i počeo je slijediti. A Gehazi je pošao prije njih i položio štap na lice dječaka, ali nije bilo ni glasa ni odaziva. Zato se vratio njemu u susret te mu je ispričao, govoreći: “Dječak se nije probudio.” A kad je Elizej ušao u kuću, gle, dječak je bio mrtav, položen na njegovoj postelji. Stoga je ušao i zatvorio vrata za njima dvojicom te se pomolio GOSPODU. Zatim se popeo i legao na dječaka te je stavio svoja usta na njegova usta i svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke; i ispružio se nad dječakom te se dječakovo tijelo ugrijalo. Onda se vratio i prošetao po kući amo i tamo. Zatim se popeo i ispružio nad njim. Tada je dječak kihnuo sedam puta, i otvorio je dječak oči svoje. Nato je on pozvao Gehazija i rekao: “Pozovi tu Šunamku.” Tako ju je pozvao. A kad je ona ušla k njemu, rekao je: “Uzmi sina svoga.” Nato je ušla i pala mu do nogu te se poklonila do zemlje. Zatim je uzela svoga sina te izašla.