2. Ljetopisa 32
32
Sanherib napada Judu
1Nakon tih događaja i utvrđivanja toga, došao je Sanherib, kralj asirski, i ušao u Judu pa se utaborio nasuprot utvrđenim gradovima jer ih je mislio zadobiti za sebe.
2A kad je Ezekija vidio da je došao Sanherib i da je namjeravao zaratiti protiv Jeruzalema,
3posavjetovao se sa svojim knezovima i sa svojim junacima da zaustavi izvorske vode koje su bile izvan grada; i oni su mu pomogli.
4Tako se sakupilo mnogo naroda koji su zaustavili sve izvore i potok koji je tekao posred zemlje, govoreći: “Zašto da asirski kraljevi dođu te nađu puno vode?”
5I on se ojačao pa je sagradio sav zid koji je bio polomljen te ga nadogradio kulama, a drugi je zid dogradio izvana. Zatim je obnovio Milo u Davidovu gradu te napravio mnogo strelica i štitova.
6Onda je postavio vojne zapovjednike nad narodom i sakupio ih kod sebe na ulici gradskih vrata i progovorio im ugodno govoreći:
7“Budite jaki i odvažni, ne bojte se i ne dajte se zastrašiti zbog kralja asirskoga niti zbog svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veći nego s njim;
8s njim je mišica tijela, no s nama je GOSPOD, Bog naš, da nam pomogne i da bojuje naše bitke.” I narod je odahnuo na riječi Ezekije, kralja Judina.
9Nakon toga je Sanherib, kralj asirski, poslao svoje sluge u Jeruzalem (a on sâm i sve njegove snage s njim pokrenule su opsadu protiv Lakiša) k Ezekiji, kralju Judinu, i k svem Judi koji je bio u Jeruzalemu, govoreći:
10“Ovako govori Sanherib, kralj asirski: U što se vi to pouzdajete da ostajete u Jeruzalemu pod opsadom?
11Ne uvjerava li vas Ezekija da bi vas predao da umrete od gladi i žeđi, govoreći: ‘GOSPOD, Bog naš, izbavit će nas iz ruke kralja asirskoga’?
12Nije li taj isti Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike i zapovjedio Judi i Jeruzalemu govoreći: ‘Vi ćete iskazivati štovanje pred jednim žrtvenikom i na njemu paliti kâd’?
13Ne znate li što sam učinio ja i očevi moji svim narodima drugih zemalja? Zar su bogovi naroda tih zemalja bilo kako mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke?
14Koji je među svim bogovima onih naroda, koje su potpuno uništili očevi moji, da bi mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke, da bi vaš Bog mogao vas izbaviti iz moje ruke?
15Stoga sada nemojte dopustiti da vas Ezekija zavede ni da vas uvjerava u vezi toga, i ne vjerujte mu; jer nijedan bog nijednoga naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke i iz ruke očeva mojih, a kamoli će vas Bog vaš izbaviti iz ruke moje?”
16I sluge su njegove govorile još više protiv GOSPODA, Boga, i protiv njegovog sluge Ezekija.
17Također je napisao i pisma da bi grdio GOSPODA, Boga Izraelova, i besjedio protiv njega govoreći: “Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu izbavili svoj narod iz moje ruke, tako ni Bog Ezekijin neće izbaviti svoj narod iz moje ruke.”
18Tada su počeli vikati jakim glasom na židovskom jeziku narodu jeruzalemskom koji je bio na zidu kako bi ga zastrašili i kako bi ga uznemirili, tako da bi zauzeli grad.
19I govorili su protiv Boga jeruzalemskoga kao o bogovima naroda zemaljskih, koji su bili djelo ruku čovječjih.
20I zbog toga su se razloga kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amozov, pomolili i zavapili k nebu.
21Nato je GOSPOD poslao anđela koji je zatro sve silne junake i vođe i zapovjednike u taboru kralja asirskoga. Tako se on vratio sa sramotom na licu u svoju zemlju. I kad je ušao u dom Boga svojega, oni koji su izašli iz nutrine njegove, mačem su ga ondje pogubili.
22Tako je GOSPOD spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od ruke Sanheriba, kralja asirskoga, i od ruke svih drugih, i vodio ih posvuda.
23I mnogi su donosili darove GOSPODU u Jeruzalem i poklone Ezekiji, kralju Judinu. Tako da se on otada uzveličao u očima svih naroda.
24U one dane Ezekija se razbolio na smrt te se pomolio GOSPODU; i on mu je progovorio te mu dao znak.
25Ali Ezekija nije uzvratio prema dobrobiti koja mu je učinjena, jer mu se srce uzoholilo. Stoga se gnjev podigao na njega i na Judu i na Jeruzalem.
26Ali se Ezekija ponizio zbog oholosti srca svojega, i on i stanovnici Jeruzalema, tako da gnjev GOSPODNJI nije došao na njih u dane Ezekijine.
27A Ezekija je imao izvanredno veliko bogatstvo i čast te si je napravio riznice za srebro i za zlato i za drago kamenje, te za mirodije i za štitove i za svakojaki lijepi nakit;
28također i spremišta za urod žita i vina i ulja te staje za svakojake životinje i torove za stada.
29Nadalje si je pribavio gradove i posjedovao je stada i krda u izobilju, jer mu je Bog dao vrlo veliki imetak.
30Taj je isti Ezekija također i zaustavio gornji vodotok Gihona i preusmjerio ga nadolje na zapadnu stranu Davidova grada. I Ezekija je napredovao u svim svojim poslovima.
31Ali u poslu s poslanicima knezova babilonskih koje su poslali k njemu da se raspitaju o čudu što se dogodilo u zemlji, Bog ga je ostavio da ga iskuša, da bi saznao sve ono što je u njegovom srcu.
32A ostala djela Ezekijina i dobrota njegova, evo, zapisana su u viđenju proroka Izaije, sina Amozova, i u Knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih.
33I Ezekija je usnuo s očevima svojim te su ga pokopali na čelu grobnica sinova Davidovih; i sav Juda i stanovnici Jeruzalema iskazali su mu čast kod njegove smrti. Zatim se Manaše, sin njegov zakraljio umjesto njega.
Trenutno odabrano:
2. Ljetopisa 32: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA