2. Ljetopisa 20
20
Jehošafatova molitva
1I dogodilo se nakon toga da su i sinovi Moabovi i sinovi Amonovi, a s njima i drugi pored Amonaca, krenuli u boj protiv Jehošafata.
2Tada su došli neki koji su ispričali Jehošafatu govoreći: “Dolazi veliko mnoštvo protiv tebe s one strane mora, s one strane gdje je Sirija; i evo ih u Hazazontamaru, to jest Engediju.
3I Jehošafat se prestrašio te se usmjerio da traži GOSPODA; i proglasio je post po svoj Judi.
4I sakupila se Juda da zatraži pomoć od GOSPODA; baš iz svih gradova Judinih dolazili su da traže GOSPODA.
5Tada je Jehošafat ustao u zajednici Jude i Jeruzalema, u Domu GOSPODNJEM, pred novim predvorjem,
6i rekao: “GOSPODE, Bože očeva naših, nisi li ti Bog u nebu? I ne vladaš li ti nad svim kraljevstvima pogana? I nije li u tvojoj ruci snaga i moć tako da ti se nitko ne može oduprijeti?
7Nisi li ti, Bože naš, onaj koji je protjerao stanovnike ove zemlje ispred naroda svoga Izraela i dao je zauvijek sjemenu svoga prijatelja Abrahama?
8I oni su živjeli u njoj i sagradili ti u njoj Svetište imenu tvome, govoreći:
9‘Ako kada zlo dođe na nas, poput mača, suda ili kuge i gladi, stajat ćemo pred ovim Domom i pred tobom (jer je ime tvoje u ovome Domu) te zavapiti k tebi u svojoj nevolji, i tada ćeš čuti i pomoći nam.’
10A sada, evo, sinovi Amonovi i Moab i gora Seir, za koje nisi dopustio Izraelu da upadne kad je dolazio iz zemlje egipatske nego su se okrenuli od njih i nisu ih uništili.
11Evo kako nam oni uzvraćaju došavši da nas protjeraju s posjeda tvoga kojeg si nam dao u baštinu.
12Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer mi nemamo moći protiv tog velikog mnoštva koje dolazi na nas; ni mi ne znamo što učiniti, nego su oči naše na tebi.”
13I sav je Juda stajao pred GOSPODOM, sa svojim malenima, svojim ženama i svojom djecom.
14Tada je Duh GOSPODNJI došao usred zajednice na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, Levita od sinova Asafovih.
15Zatim je rekao: “Poslušaj, sav Judo i vi stanovnici Jeruzalema i ti kralju Jehošafate! Ovako vam govori GOSPOD: ‘Ne bojte se i ne dajte se zastrašiti zbog ovoga velikoga mnoštva, jer taj boj nije vaš nego Božji.
16Sutra siđite na njih; evo, oni će se uspinjati uz litice Ziza, a vi ćete ih naći na kraju potoka pred Jeruelskom pustinjom.
17Vi se ne trebate boriti u tom boju; postavite se, ostanite mirni i gledajte spasenje GOSPODNJE za vas, Judo i Jeruzaleme!’ Ne bojte se i ne dajte se zastrašiti; sutra izađite protiv njih, jer će GOSPOD biti s vama.”
18Tada se Jehošafat poklonio licem svojim do zemlje, a sav Juda i stanovnici Jeruzalema pali su pred GOSPODOM, iskazujući štovanje GOSPODU.
19Nato su Leviti od sinova Kohatovaca i od sinova Korahovaca ustali da bi slavili GOSPODA, Boga Izraelova, jakim glasom i visoko.
20A ujutro su rano ustali i otišli u pustinju Tekou. I dok su odlazili, Jehošafat je stao te rekao: “Čujte me, Judo i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u GOSPODA, Boga svojega, tako ćete se učvrstiti; vjerujte njegovim prorocima, tako ćete uspjeti.”
21I kad se posavjetovao s narodom, odredio je one koji će pjevati GOSPODU i one koji će slaviti ljepotu svetosti, dok budu izlazili pred vojskom te govorili: “Slavite GOSPODA, jer milosrđe njegovo traje zauvijek.”
22A kad su započeli pjevati i slaviti, GOSPOD je postavio zasjede protiv sinova Amonovih, Moaba i gora Seir, koji su bili krenuli na Judu, te su bili potučeni.
23Jer su sinovi Amonovi i Moab ustali protiv stanovnika gore Seir da ih potpuno zatru i unište. I kad su završili sa stanovnicima Seira, pomagali su si uništiti jedan drugoga.
GOSPOD izbavlja Judu
24A kad je Juda došao do stražarske kule u pustinji, pogledao je na mnoštvo, i gle, ono su bila mrtva tijela popadala po zemlji, i nitko nije umakao.
25I kad su Jehošafat i njegov narod došli uzeti plijen od njih, našli su među njima u izobilju i blago kod mrtvih tijela i dragocjen nakit što su ga ovi opljačkali za sebe, i to više nego što su mogli nositi. I tri dana su sakupljali plijen, bilo ga je toliko puno.
26A četvrtoga dana sakupili su se u Dolini Beraki, jer su ondje blagoslovili GOSPODA. Stoga su onome mjestu nadjenuli ime Dolina Beraka, sve do dana današnjega.
27Zatim su se okrenuli, svaki čovjek iz Jude i Jeruzalema, s Jehošafatom na čelu njihovom, da se vrate u Jeruzalem radosno, jer im je GOSPOD dao da se raduju nad svojim neprijateljima.
28I došli su u Jeruzalem sa psaltirima i harfama i trubama u Dom GOSPODNJI.
29I strah je Božji obuzeo sva kraljevstva tih zemalja, kad su čuli da se GOSPOD borio protiv Izraelovih neprijatelja.
30Tako se smirilo Jehošafatovo kraljevstvo jer mu je Bog njegov dao počinka svud unaokolo.
31I Jehošafat je kraljevao nad Judom. Bio je trideset i pet godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzaelmu. A majci njegovoj ime je bilo Azuba; bila je kći Šilhijeva.
32I hodio je putem svoga oca Ase i nije odstupao od toga, čineći ono što je ispravno u očima GOSPODNJIM.
33Međutim, uzvišice nisu bile uklonjene jer narod još nije bio pripremio srce svoj k Bogu očeva svojih.
34A ostala djela Jehošafatova, i prva i posljednja, evo, zapisana su u Knjizi Jehua, sina Hananijeva, koji se spominje u Knjizi kraljeva Izraelovih.
35I nakon toga Jehošafat, kralj Judin, udružio se s Ahazijom, kraljem Izraelovim, koji je radio jako opako.
36A udružio se s njim kako bi napravili brodove da odu u Taršiš; i napravili su brodove u Ezijongeberu.
37Tada je Eliezer, sin Dodava iz Mareše, prorokovao protiv Jehošafata govoreći: “Zato što si se udružio s Ahazijom, GOSPOD je polomio tvoja djela.” I brodovi su bili polomljeni tako da nisu mogli otići za Taršiš.
Trenutno odabrano:
2. Ljetopisa 20: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA