Ivan 11
11
Lazarova smrt
1A neki je čovjek bio bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njene sestre Marte.
2A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bila je ona koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom.
3Stoga su sestre poslale po njega govoreći: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga voliš.”
4Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest nije na smrt, nego radi slave Božje, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
5A Isus je ljubio Martu i njenu sestru i Lazara.
6Kad je, dakle, čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio.
7Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.”
8Učenici su ga upitali: “Učitelju, Židovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?”
9Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.”
11Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.”
12Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, on će biti dobro.”
13Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu.
14Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.
15I radostan sam radi vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!”
16Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!”
Isus - uskrsnuće i život
17Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu.
18A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija,
19te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata.
20Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući.
21Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.
22Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.”
23Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!”
24Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.”
25Isus joj je rekao: “Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
26I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?”
27Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.”
28I kad je to rekla, otišla je i potajno pozvala svoju sestru Mariju govoreći: “Učitelj je došao i zove te.”
29Čim je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.
30A Isus nije još došao u selo, već je bio na mjestu gdje ga je susrela Marta.
31Tada su Židovi, koji su bili s njom u kući i tješili je, kad su vidjeli da je Marija brzo ustala i izašla, pošli za njom govoreći: “Ide tamo na grob plakati!”
32Zatim je Marija, kad je došla tamo gdje je bio Isus i ugledala ga, pala do njegovih nogu govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.”
33Kad ju je, dakle, Isus ugledao kako plače i kako plaču Židovi koji su došli s njom, uzdahnuo je u duhu i uznemirio se
34te upitao: “Gdje ste ga položili?” Oni su mu odgovorili: “Gospodine, dođi i vidi!”
35Isus je zaplakao.
36Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je volio!”
37A neki su od njih pitali: “Nije li taj, koji je slijepcu otvorio oči, mogao učiniti i to da ovaj ne umre?”
Isus uskrisuje Lazara
38Isus je stoga ponovo uzdahnuo u sebi i došao na grob. A to je bila špilja i na njoj je ležao kamen.
39Isus je rekao: “Odmaknite kamen!” Pokojnikova mu je sestra, Marta, rekla: “Gospodine, već zaudara, jer je četvrti dan mrtav.”
40Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božju?”
41Tada su odmaknuli kamen s mjesta gdje je mrtvac bio položen. A Isus je podigao svoje oči i rekao: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.
42A ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali sam to govorio radi ljudi koji okolo stoje, da povjeruju da si me ti poslao.”
43I kad je to rekao, viknuo je jakim glasom: “Lazare, izađi!”
44I mrtvac je izašao, obavijen povojima po rukama i nogama, a lice mu je bilo omotano rupcem. Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
Urota protiv Isusa
45Tada su mnogi od Židova koji su došli k Mariji i vidjeli što je Isus učinio povjerovali u njega.
46A neki su od njih otišli k farizejima pa im ispripovjedili što je Isus učinio.
47Nato su glavari svećenički i farizeji sazvali Vijeće i govorili: “Što učiniti, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?
48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i oteti nam i mjesto i narod.”
49A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je : “Vi ništa ne znate!
50Ne uviđate da je za nas bolje da jedan čovjek umre radi naroda nego da sav narod propadne.”
51A to nije rekao sâm od sebe, već je, pošto je bio veliki svećenik te godine, prorokovao da Isus treba umrijeti za ovaj narod,
52i ne samo za ovaj narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.
53Od toga su se dana, dakle, dogovorili ubiti ga.
54Zato se Isus nije više javno kretao među Židovima, nego je odande otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efrajim, i ondje se zadržao sa svojim učenicima.
55A bila je blizu židovska Pasha te su mnogi iz onoga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe da bi se očistili.
56Tada su tražili Isusa i, stojeći u Hramu, među sobom govorili: “Što vam se čini, zar neće doći na svetkovinu?”
57A i glavari su svećenički i farizeji izdali zapovijed da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.
Actualmente seleccionado:
Ivan 11: BKJ
Destacar
Compartir
Copiar
¿Quieres guardar tus resaltados en todos tus dispositivos? Regístrate o Inicia sesión
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
