Marku 10

1I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše. 2I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu? 3A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije? 4A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. 5I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. 6A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. 7Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, 8I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. 9A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. 10I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi. 11I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj. 12I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu. 13I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu. 14A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. 15Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. 16I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi. 17I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni? 18A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 19Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. 20A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. 21A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst. 22A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. 23I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko! 24A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije! 25Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 26A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti? 27A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu. 28A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. 29A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, 30A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. 31Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. 32A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: 33Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima; 34I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. 35I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti. 36A on reèe: što hoæete da vam uèinim? 37A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj. 38A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? 39A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se; 40Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno. 41I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana. 42A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. 43Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 44I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. 45Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge. 46I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše. 47I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! 48I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me! 49I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. 50A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu. 51I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam. 52A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

Currently Selected:

Marku 10: SRP1865

Highlight

Copy