Marku 11

1I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh 2I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 3I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. 4A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. 5I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? 6A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. 7I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. 8A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. 9A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! 10Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 11I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. 12I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. 13I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. 14I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. 15I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. 16I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. 17I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. 18I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. 19I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada. 20I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. 21I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se. 22I odgovarajuæi Isus reèe im: 23Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. 24Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam. 25I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. 26Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh. 27I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine, 28I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš? 29A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. 30Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi. 31I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 32Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. 33I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.

Currently Selected:

Marku 11: SRP1865

Highlight

Copy