Jovanu 4
4
1Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan 2Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi 3Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju. 4A valjalo mu je proæi kroz Samariju. 5Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu. 6A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata. 7Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem. 8Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.) 9Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima. 10Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. 11Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu? 12Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? 13Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti; 14A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni. 15Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. 16Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo. 17Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; 18Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. 19Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok. 20Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti. 21Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. 22Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. 23Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca. 24Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. 25Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve. 26Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim. 27I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom? 28A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima: 29Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos? 30Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu. 31A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi. 32A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. 33Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede? 34A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao. 35Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu. 36I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje; 37Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje. 38Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste. 39I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila. 40Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana. 41I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu. 42A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos. 43A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju: 44Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti. 45A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik. 46Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. 47Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti. 48I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete. 49Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje. 50Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe. 51I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav. 52Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica. 53Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova. 54Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju.
Айни замон обунашуда:
Jovanu 4: SRP1865
Лаҳзаҳои махсус
Паҳн кунед
Нусха
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
PUBLIC DOMAIN