Rimljanima 9
9
1Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem: 2Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; 3Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu, 4Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja; 5Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin. 6A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; 7Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme. 8To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme. 9Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin. 10Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. 11Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, 12Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu, 13Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. 14Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! 15Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. 16Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. 17Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. 19Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? 20A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio? 21Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? 22A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. 23I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; 24Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, 25Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. 26I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga. 27A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti. 28Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji. 29I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. 30Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere. 31A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde. 32Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, 33Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.
Trenutno izabrano:
Rimljanima 9: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN