Rimljanima 10:1-15

Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom. A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista; Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo. Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije. Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se. Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika? A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!